Osnovna škola Siniše Glavaševića

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

          Dana 29. travnja 2009. u 19 sati u Kongresnoj dvorani rodne kuće nobelovca Lavoslava Ružičke u Vukovaru održana je večer sjećanja na književnika, knjižničara i ratnog izvjestitelja Sinišu Glavaševića.
           Tom je prigodom predstavljeno 4. izdanje knjige u nakladi Ogranka Matice hrvatske Vukovar – PRIČE IZ VUKOVARA.

          Večer su svojom nazočnošću upotpunili ugledni ljudi našega grada: Sinišina obitelj, gradonačelnica gđa Zdenka Buljan, urednik i novinar gosp. Mladen Kušec te Sinišini nekadašnji suradnici i prijatelji.
           Uvodne su riječi popraćene burom emocija i pokojom suzom. Sjetili smo se čovjeka koji je ljubio i volio svoj grad cijelim svojim bićem. Sjetili smo se drage i vesele osobe pune strpljenja, ljubavi i razumijevanja. Sjetili smo se ljubitelja riječi, grada, ljudi i svoje domovine.

          Snažan dojam na djecu, ali i odrasle ostavila je izložba likovnih radova učenika naše škole (mentor gosp. Radoš Đorđević). Svojim su zalaganjem, vrijednim i upornim radom osvojili nagradu.

           Pjevački zbor HKGD Dunav i učenici Glazbenih odjela OŠ Dragutina Tadijanovića potrudili su se pjesmom i bolnim zvucima dočarati tugu u srcima, ali i radost i ponos.

         Gimnazijalci grada Vukovara krasnoslovili su Sinišine zapise, priče koje govore o ljubavi prema bližnjima, domovini, voljenom gradu i svim ljudima koji u njemu žive.
Siniša se za opstanak borio svojim perom i istinom te je nastojao dati što vjerniji prikaz ljudskog stradanja i patnje u Domovinskome ratu. Ljubav i odanost iskazao je potresnim fotografijama, slikama Vukovaraca i zapisima koji su obilježili jednu tmurnu epohu stradanja, žrtve i patnje.

          Želio je probuditi svijest svakog građanina Hrvatske. Dao je život za domovinu. Svojim djelom, nesebičnom borbom i životom zadužio je Vukovarce i Vukovar na čemu smo mu neizmjerno zahvalni. Sada kada ga više nema, ostaju njegove pjesme i priče kao vječni podsjetnik na bol koju nikada ne smijemo zaboraviti.

Napisala: Jelena Davidović, 7.r. (nast. Ivana Skender – Oršolić)