Osnovna škola Siniše Glavaševića

Svi znamo za uzrečicu: batina je izašla iz raja. 

Međunarodni dan odgoja bez batina obilježavamo 30. travnja. Svakom djetetu su potrebni poštovanje, fizička dobrobit, pohvala, pažnja, povjerenje, ljubav. 

Međunarodni dan odgoja bez batina obilježavamo 30. travnja. Svakom djetetu su potrebni poštovanje, fizička dobrobit, pohvala, pažnja, povjerenje, ljubav. Nježno roditeljstvo zahtjeva vještine, znanja i stav da djecu ne treba tući nego ih tretirati s poštovanjem, ljubavlju i osjećajima da su vrijedni. Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada su njihove želje za kontroliranjem  jače od želja da ne povrijede. Koriste udaranje djece kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja.

Fizičko zlostavljanje se često događa kad roditelji batinama “odgajaju” djecu. Roditelji kažu: “Nisam ga mislio povrijediti. Samo sam ga htio naučiti razlikovati ispravno od pogrešnog”. U takvim situacijama roditelji znaju izgubiti kontrolu, što može dovesti do fizičkog zlostavljanja djeteta. Ako roditelji uzrokuju ozljedu, masnice ili ogrebotine na djetetu, krše zakon te je takvim roditeljima nužna i stručna psihološka pomoć.

Fizičko zlostavljanje se može spriječiti ako roditelji nauče kako se uspješno kontrolirati te ne dozvole da bijes kontrolira njihove postupke.

Zašto treba reći NE batinama?

Batine uče djecu da je u redu tući druge kad smo ljuti.

Batine mogu ozbiljno ozlijediti djecu.

Batine uče djecu strahu i osveti.

Katkad batine postanu i “nagrada” – kod djece koja ne dobivaju dovoljno pažnje od roditelja, dogodi se da je i negativna pažnja bolja nego nikakva.

Batine uče djecu da je u redu tući one koje volimo.

Batine uče djecu da je u redu nasiljem rješavati probleme.

Batine ne uče djecu razlikovanju poželjnog od nepoželjnog ponašanja jer samo kažnjavaju nepoželjno.

U komunikaciji s djetetom dobro je koristiti tzv. “JA” rečenice, umjesto “TI” rečenice. Rečenice koje počinju s “Ja” uključuju poruke: “Želim…”, “Mislim…”, “Osjećam…”, “Trebam…”, “Hoću…” i sl. One su iskren način komuniciranja, otvorene su, daju informaciju o stanju i potrebama osobe koja ih izgovara. S druge strane, “Ti…” poruke su najčešće procjenjujuće, kritične, daju djetetu nejasnu informaciju na temelju koje ne zna što roditelj misli, želi, treba, osjeća, hoće i sl. U pravilu izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za obranom od napada. Ovo naročito vrijedi za najdestruktivnije od svih Ti poruka, a to su “Ti uvijek…”, “Ti nikad…”, “Zašto ti..?” i sl..