« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
I sretni su jer se poput djece raduju malim običnim stvarima koje ih okružuju; njihovo oko uočava najčudnije detalje.
(S. Glavašević, Priča o pjesnicima)
Hrvatska je mala zemlja koja je u zadnjem desetljeću prošloga stoljeća proživljavala siromaštvo u punini značenja toga pojma. Zahvaljujući ljudima dobroga srca, naša je zemlja uspjela krenuti naprijed, kročiti ususret zajedništvu Europske unije. Znajući kolika je važnost pomoći dobrih ljudi, brojne hrvatske škole sudjeluju u projektima za pomoć afričkoj djeci.
I naša se škola vrlo rado odaziva takvim aktivnostima.
Već nekoliko godina sudjelujemo u projektu „Škole za Afriku“ tijekom kojega preko Unicefa pomažemo izgradnju škola na afričkome kontinentu. Ove je godine cjelokupna pomoć namijenjena Etiopiji. Nakon božićne prodajne izložbe našim smo prijateljima iz Etiopije poslali čestitku i novčani prilog od 1 000 kuna. Tijekom ožujka i travnja prikupljali smo novčane priloge u „afričku kućicu-kasicu“ i svečano ih otvorili 15. travnja kada se obilježava Dan mladih na usluzi. Naša je dobrotvorna aktivnost urodila lijepim plodom – 890,00 kuna uplaćenih na Unicefov račun kako bismo ukazali našim afričkim prijateljima na važnost školovanja, ali i ohrabrili ih u spoznaji kako nisu sami.
Već treću godinu sudjelujemo i u akcijama pomoći za siročad u Kongu preko „Papinskih misijskih djela“. Tijekom korizmenoga razdoblja mnogi se odriču slatkiša, mesa, duhana i sličnih „ovisnosti“. Mi smo se, pak, odlučili odreći sebičnosti kako bismo pomogli malim Kongoancima. Odlučili smo ne zatvarati oči pred činjenicom kako imamo lijep i bezbrižan život europskih školaraca i, na našu sreću, ne znamo kako je to ostati bez roditelja i sami se snalaziti kroz život. A to je, nažalost, u Kongu vrlo često. Umjesto da se naši tamošnji vršnjaci školuju i igraju, njihova je obveza raditi po cijele dane kako bi preživjeli, a često se moraju i brinuti o mlađoj braći i sestrama. Iako su i sami tek trinaestogodišnjaci!
Tijekom korizmenoga razdoblja odvajali smo za njih nešto od džeparca, a posebno je velikodušna bila gesta učenika VII.b koji su se s 400,00 kuna (od svoje nagrade za sudjelovanje u anketi zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta ) priključili našoj akciji. Nadamo se kako će im naših 890,00 kuna pomoći u školovanju i barem malo ohrabriti u iskoraku prema boljoj budućnosti.
Iako je njihova prelijepa zemlja „tako daleko“, u našim su mislima i željama uvijek „tako blizu“, i to je ideja kojm ih želimo obradovati.
napisale: Lana Ivić i Andrea Markanović, VIII.a