Osnovna škola Siniše Glavaševića

Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio… S. Glavašević

U srijedu, 8. svibnja, uputili smo se na terensku nastavu Tragom Domovinskoga rata. U pratnji nastavnice Branimire, Branke i Dine obišli smo Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Muzej vukovarske bolnice, Memorijalno groblje, Spomen dom Ovčaru, stratište Ovčare i vojarnu 204. brigade HV.

Krenuli smo već u 8 sati ujutro. Prvo smo obišli Spomen dom hrvatskih branitelja. Svi smo ga već nekoliko puta posjetili, ali smo se svejedno veselili jer ćemo ovaj put nešto novo naučiti, što dosad nismo znali. Dočekao nas je povjesničar Mario koji je pojasnio kako se ratovalo na Trpinjskoj cesti koju su ponosno branili Blago Zadro,Vinko Mažar i mnoštvo drugih naših heroja, naših branitelja. Pod našim su nogama bile pločice tenkova koji su pali na Trpinjskoj cesti. Pod našim su se nogama prostrli kako ne bismo nikada zaboravili kako su naši heroji uspjeli savladati agresorske tenkove. Duž zidova su ekrani na kojima se puštaju videozapisi pod nazivom Tragom srpske agresije. U središtu se nalaze dva polukružna zida na kojima su ispisana crvenim slovima imena svih poginulih. Na kraju posjeta zapalili smo svijeću kod biste Blage Zadre i krenuli do Muzeja vukovarske bolnice. 

U Muzeju vukovarske bolnice, poslušali smo i pogledali videozapis na kojem ravnateljica bolnice Vesna Bosanac, priča kako su uspijevali preživjeti i pomagati nedužnim žrtvama, unatoč stalnome granatiranju bolnice. Krenuli smo u podrum koji je mnogima bio tada jedino sklonište. Bilo je malo zastrašujuće gledati lutke koje su predstavljale ranjene ljude za vrijeme rata. Malo dalje, na jednom popločenom zidu ispisani su datumi i događaji kroz sve dane rata, zaprimljeni broj žrtava, liječnika, imena odvedenih i pogubljenih, nestalih...

Nakon vrlo potresnog obilaska bolnice, putili na Memorijalno groblje. Jako smo se rastužili kad smo doznali da je najmlađa žrtva imala samo 6 mjeseci, a najstarija 104 godine. Najviše su nas se dojmili bijeli križevi koji su podignuti u čast svim žrtvama ekshumiranim na tom istom prostoru…

Nakon obilaska Memorijalnoga groblja, otišli smo na stratiše Ovčare gdje smo zapalili svijeće i pomolili se. Zajedno smo kupili krunicu i položili je na križ u čast svim palim braniteljima. Kasnije smo otišli u Spomen dom Ovčaru. Prošli smo kroz ogromna čelična vrata koja su sačuvana kao svjedočanstvo strašnih događanja koja su se dešavala iza njih. U prostoriji su se palile i gasile slika branitelja kojih više nema. Na slami ispod položeno je ono malo osobnih stvari koje su imali uza se. Prostorija je bila jako mračna, no time su htjeli pokazati u kojim su uvjetima branitelji živjeli 9 mjeseci. U sredini je mali kružni zid na kojima su ispisana imena kako u vrtlogu odlaze prema svijeći, koja metaforički predstavlja konačno počivalište i mir. 

Naša zadnja postaja bila je vojarna 204. brigade HV. Prvo smo poslušali satnika Ivankovića koji nam je pričao o obrani Vukovara kroz 90 dana. U prostoriji su ti dani predstavljeni u obliku labirinta. Gdje god se okrenete vidite te strahovite slike rata. Sigurno se pitate zašto je tako postavljeno? Jer su se tako osjećali i naši branitelji tijekom rata. Svi smo s znatiželjom razgledavali prostorije pune vojne opreme, karti, popisa zatočeništva. Strahovito je bilo ući u sobu gdje su zidovi bili prepuni osmrtnica. Neki su se pravili važni pa pogađali imena oružja i raznih eksplozivnih sredstava. Nakon toga, otišli smo pogledati tenkove, kamione, vojni zrakoplov, brod i skrovišta. Svi smo bili znatiželjni kako izgleda tenk iznutra pa smo brzo krenuli prema njemu! To nam je bila zadnja i najzanimljivija postaja.

Tog smo dana doznali mnoštvo novih činjenica čije će nam zorno predočenje olakšati učenje! A jednako smo se tako prisjetili i odali počast svim žrtvama strašnoga rata koji je pretrpio naš grad…

napisala: Valentina Rehak, 8. a

                                            Navik živi ki zgine pošteno.  F. K. Frankopan