Osnovna škola Siniše Glavaševića

„Ja sam rođen u Vukovaru, na Dunavu. Otkad znam za sebe, znam i za njega. Prve moje fotografije potječu s Dunava, na njima imam tri godine, a glava mi je omotana gazom da ne dobijem sunčanicu. Kupao sam se svake godine u Dunavu  od svibnja do listopada…“

                                                                                             Pavao Pavličić, Dunav

Pavličićevi stihovi samo su dio izgovorenih hvalospjeva o rijeci koja nas uvijek i oduvijek iznenađuje, ohrabruje, očarava i izaziva. „Izazvala“ je i potakla nas na brojne literarne i likovne uratke. Odlučili smo spojiti obilježavanje Svjetskoga dana voda i našu zadrugarsku izložbu te zahvaliti Dunavu onako kako mi znamo, iskreno i dječje.

Zanimljivu priredbu vodile su Dunja i Dragana. Ovoj moćnoj rijeci koja čuva brojne priče djetinjstva i koja je neizostavan motiv vukovarskih razglednica posvetili smo maštovite redove o njenoj tajnovitoj ljepoti i raznolikoj obali.Svi napisani radovi bili su podjednako uspješni i jedinstveni, ali smo ipak izdvojili četiri gracije, koje su nam pročitale svoja mala remek djela.

...vidim Dunav okupan u zlatu...Dunavom plovi lađa bijela, a oko nje jata ptica cijela...

                                                                                            Lucija Gračanin, 6.r.

...da Dunava nema, ne bismo uživali, na Adi, našem vukovarskom moru...

                                                                                           Ivana Grgurević, 8.r.

...pogledaj se u Dunavu, vukovarskoj slici, koja mirno teče u slavonskoj ravnici...

                                                                                        Milica Đukić, 7.r.

...nastaje od potočića i u more odlazi, ali nikada ljubav prema Dunavu ne prolazi...

                                                                                      Milica Kunić, 5.r.

       Vanja Borojević, učenica trećega razreda, otvorila je današnju priredbu prekrasnim stihovima o Dunavu. Svojim recitatorskim nastupom izmamila je glasan pljesak.    

                                                         ...Dunav u meni, Dunav u tebi,

                                                                    spaja obale mnoge,

                                                           stupiš li ovde, ruku mi pruži,

                                                          pružam je tebi, i u ljubavi i u tuzi...  

         Ne smijemo zaboraviti i naše umjetničke duše. Učenici Luka Ivankiv iz 7.r. i Miloš Kolarević iz 8.r. oslikali su najzanimljiviju dunavsku ribu. Svi učenici nagrađeni su prigodnim darom.

Našu dunavsko zadrugarsku priču zaokružili su gosti iz Zajednice športskih ribolovnih udruga, njihov predsjednik gosp. Saša Piljaš, voditelj ribočuvarske službe Alen Došen te Robert Knežević. Uz zanimljivo izlaganje o njihovom radu i djelovanju uz rijeku Dunav, uslijedila su još zanimljivija pitanja učenika o ribama i ribarenju. Njihovo gostovanje upotpunila je velika  preparirana štuka i ništa manje vrijedna jegulja. 

Danas smo svima glasno poručili kako treba čuvati Dunav i stvarati svoje priče uz njegovu obalu. Pogledali smo prekrasnu prezentaciju dunavskog akvarela nast.Sanele, divili se velikoj izložbenoj ribi u školskome holu, hvelevrijedno djelo nast.Dražena i saznali mnoge zanimljivosti u izložbenome djelu. 

Učenici razredne nastave izradili su zanimljive predmete, a oni malo stariji (nasmijani sedmaši) uz tablete i plakate pokazivali put ove najveće rijeke u EU.

Jedni su na engleskome jeziku predstavili Dunav, a drugi na pokretnom improviziranom stolu izvodili zanimljive pokuse, pri čemu su koristili dunavsku i vodovodnu vodu. Brigita je pokazivala tvrdoću vode, Josipa mikroskopirala, a Darko bez žurbe dokazao površinsku napetost vode. 

Na prepoznatljivom zadrugarskom štandu ponosno su stajale ukrasne i keramičke ribice, ribe magneti, prekrasni okviri, korpice, školjkice, brodići, ribe hvataljke...Ne smijemo zaboraviti i Jovana, koji je djelio kolačiće u obliku ribica (hvala i mami i baki Todorović).

Dunav je rijeka koja spaja...ljude, zemlje, srca, stihove...spojio je i nas, učenike zadrugare ove prekrasne škole.Naša učenička zadruga ponosno nosi ime ove rijeke i bilo je zadovoljstvo danas joj posvetiti redove pune ljubavi, ponosa i ljepote.