2015-06-08 09:05:00

ŠKOLSKI PROJEKTI – IZ PROŠLOSTI MOGA ZAVIČAJA

Ove školske godine učenici naše škole su, uz pomoć učitelja i roditelja, „otputovali“ u prošlost. Istraživali su zanimljive teme poput dječjih igara u prošlosti, izradi i izgledu odjeće i obuće, predmetima iz svakodnevne upotrebe, prehrani u prošlosti, prijevoznim sredstvima…

Učenici 3.c razreda ugostili su bake koje su pričale zanimljive priče i uz koje su naučili šiti dugmeta.

                              

Bilo je zanimljivo i poučno već od odabira teme, pronalaženja različitih izvora, dogovora i posjeta, intervjua i sakupljanja do prikazanih izložbi, prezentacija, plakata i prikaza izrađenih slikovnica…

Veliko zanimanje bilo je o predmetima iz svakodnevne upotrebe. Oduševile su nas i obradovale izgledom i namjenom: tkane torbe, prostirke i prekrivači, ručnici i ručno šivena odjeća, riljača i prakljača za pranje rublja, pegla na žeravicu, petrolejska lampa, ručni mlin za kavu, preslice, glineno, stakleno, bakreno, keramičko i drveno posuđe… 

   

„Rastužio me život starih ljudi jer mislim da je bio jako težak. Iznenadilo me kada su mi moji stariji rođaci i prijatelji rekli da su ljudi tada bili mnogo sretniji. Kažu da im je život bio mnogo sporiji i ljepši nego danas, mnogo više su se družili i zajedno obavljali sve velike poslove.“                                                               Dajana Kolar, 3.c

O dječjim igrama i igračkama saznali smo da su se razlikovale od današnjih jer su djeca svoje vrijeme više provodila vani na svježem zraku i druženju. Igračke su pravili sami od drveta, krpica, kukuruzovine, šiba…

                

„Iznenadilo me to što su djeca tada bila mnogo skromnija i manje zahtjevna nego mi danas. Rastužilo me što je moja prabaka sama pravila lutke od klipa kukuruza i od kukuruznih brkova lutki kosu.“

                                                              Miloš Vladisavljević, 3.c

U vezi odjeće i obuće zanimljivo je bilo saznati kako su se oblačili muškarci i žene u određenom kraju, od čega su izrađivali platna i obuću.

„Vreteno je služilo za predenje vune, a na razboju su žene tkale platno od lana, kudelje, pamuka. Tada su ga ukrašavale zlatovezom, vezom u boji i šlingerajom. Obuću su izrađivali ručno, koristeći drvene kalupe.“

                                                                  Selena Dedić, 3.c

Jela iz prošlosti bila su uglavnom od hrane koju su ljudi sami proizvodili. Nije bilo zamrzivača za čuvanje hrane niti posuđa i pribora kao danas.

 

„Posebno mi je zanimljivo bilo da se jelo drvenim žlicama i iz drvenih tanjura. Hrana se pripremala u posudama od pečene gline, što se razlikuje od posuđa u kojem se danas priprema hrana.“       

                                                                  Leon Radić, 3.c

 U prošlosti su se ljudi vozili kočijama koje su vukli konji, nije bilo automobila, aviona i autobusa. Djeca su sa zanimanjem istraživala sve o kretanju vlakova i brodova.

                    

„Veoma me interesiralo koliko je ljudima bilo potrebno da stignu iz jednog mjesta u drugo. Saznala sam da prvi bicikl nije imao pedale već se vozač odgurivao nogama.“               Lana Malinović, 3.c   

  Među mnogim starim zanatima doznali smo o licitarima. Oni su licitarska srca izrađivali od brašna, saharinskog praška, meda i vode. Umiješeno tijesto razvijali ga i vadili kalupima, a zatim pekli u pećnici. Kada se ohladilo ukrašavali su prehrambenim bojama.        

             

„Moj pradjeda Božo je osim licitarskih srca pravio i sladoled, orasnice, lizalice, kandirane jabuke i svilene bombone. Tada su licitari proizvodili i voštane svijeće za potrebe crkve, za slave i razne proslave.

         Oduševilo me je kako su momci nekada svojim djevojkama na kirbajima darovali licitarska srca.“

                                                                           Ivana Karan, 3.c

 

      

Hvala svima na velikom trudu i zanimanju u obradi ove teme!

                                                        Učiteljica Tatjana Majić i učenici 3.c

               

 

 


Osnovna škola Siniše Glavaševića