Prije samoga polaska učenici su bili  vidno uzbuđeni jer su s nestrpljenjem iščekivali susret s ljudima koji su, nakon puno, puno padanja, ponovo ugledali sunce.

U blizini Starih Mikanovaca, velikog i lijepog hrvatskog sela , na izlazu sela Vrbice smještena je Udruga koja vjerno i s ponosom čuva svoje štićeenike. 

      Na vratima nas je dočekao predsjednik gosp. Tomislav Mišetić sa suradnicima: psihologinjom, socijalnom radnicom, voditeljima radionica i dvojicom divnih mladića – Tomislavom i Goranom.Nakon nekoliko srdačnih riječi dobrodošlice uputili su nas u topli  dom te pokazali sve dijelove Centra: knjižnicu, spavaonice, radne sobe, kuhinju, trpezariju i prekrasan vrt kojega uređuju samostalno i s puno ljubavi. Sve što smo vidjeli, a nalazi se unutar  i van Kuće, napravili su svojim vrijednim rukama.

   U prvome dijelu edukacije odgledali smo u knjižnici- lijepo uređenom  radnom prostoru, prezentaciju te saznali mnogo toga o Udruzi, početcima i osnivaču. Uslijedilo je predstavljanje dvojice štićenika koji su iskreno i otvoreno  iznijeli svoju ispovijest te ju podijelili sa svima nama.

     Muk je zavladao cijelim prostorom. U sobu se unio mir, ali i nemir. Tuga i suze izmiješali su se s osjećajima oduševljenja, ponosa i divljenja.Imali smo priliku  pitati sve što nas zanima, tišti ili rastužuje.Pokazali smo poštovanje prema ovim mladim ljudima koji su nakon teškog i trnovitog puta opet ugledali  svjetlo i radovali se životu.

     Nakon mukle tišine i bezbroj pitanja uslijedio je odmor s izmjenom dojmova.

 Napokon - radionice! Najveseliji dio dana… Zaboravili smo na mračne životne putove i tek naziranje svjetala na kraju tunela…Ovo je bilo jedno naše iskreno i dječje svjetlo:smijeh,  mnoštvo ideja i boja. To je naš život i naša svakodnevica. Nekada je trebao biti i sastavni dio njihova života, no korak je  bio brži i nestrpljiviji, radoznaliji i „odrasliji“. Bio je to korak u smrt.

    Izradili smo desetke božićnih čestitki uz pomoć prekrasnih voditeljica. Naučile su nas mnogočemu, iako smo puno  i sami znali -  radionice su sastavni dio našeg školskog života. Oslikavali smo staklenke i  pravili voštane svijeće.

    Zvonjava središnjeg zvona i poziv na ručak…Pomalo smo već i ogladnjeli…Nakon izvrsnoga pučkog ručka sastali smo se još jednom u knjižnici kako bismo proglasili najbolje osmišljene radove.

     Bližio se kraj današnjega dana, što nas je žalostilo. Rado smo se družili s ovim divnim ljudima koji su iskreno i bez ustručavanja davali dio sebe.

     Pokret! Krenuli smo put Vukovara, pozdravili domaćine i zahvalili na svemu. Ponadali smo se skorašnjem susretu jer, mi se želimo ovdje vratiti! Čeka nas još jedno zajedničko druženje i snimanje tv-emisije.Poklonit ćemo ju školi, Centru, ali i svakom mladom čovjeku koji traži sebe .

                              Napisala : Jelelena Davidović, 8.r. ( Carpe diem!)

Fotografije  kao priloženi dokumenti :