Iako je putovanje do odredišta trajalo dva i pol sata, ono nije umanjilo želju.S nestrpljenjem su iščekivali prostrano poljoprivredno gospodarstvo stvoreno prema viziji Željka Mavrovića, velikana hrvatskog i europskog boksa, sportaša koji je želio promijeniti svijet.

          Imanje je s radom započelo još 2000.g.Danas raspolaže sa skoro 400ha, uglavnom, ratarskih površina.Eko - centar Mavrović bavi se nizom djelatnosti među kojima, osim poljoprivrede, ističu pekarstvo.Zahvaljujući visokoj tehnologiji, školovanom radnom kadru i dobro opremljenom Centru, proizvodi se stvaraju na prirodan i zdrav način. Djelatnici Centra isključuju bilo kakvo zagađivanje okoliša jer je ekologija sastavni dio njihova rada.

Zahvalni su i oduševljeni svim djelatnicima Centra, gospodinom Tomislavom Mišetićem –predsjednikom udruge Neovisnost, a najviše domaćinima -Željku i njegovoj supruzi.

     Pokušaj stvaranja jednog ljepšeg ,boljeg i uravnoteženijeg  svijeta utemeljenoga na ekološkim standardima je uspio. Željko, svaka čast!

          U Sloboštinu smo krenuli u 7 sati i 30 minuta, a na odredište stigli u 10 i 30.Domaćini su nas dočekali raširenih ruku i velika srca.Uz kratko upoznavanje i predstavljanje družili smo se na lijepo uređenom otvorenom prostoru s drvenim klupama  ispijajući domaći čaj te kušajući  ukusne pogačice. Na starim smo panjevima, zajedno sa svojim nastavnicama Ivanom i Ankicom,  pokušavali sjekirom sasjeći bundeve. Zabavljali smo se nekoliko minuta vadeći sjemenke koje će se naknadno sušiti za potrebe domaćina. Nakon pregledavanja cjelokupnog seoskog domaćinstva uputili smo se u najveću prostoriju Centra u kojoj smo slušali predavanje Željka Mavrovića o poljoprivredi i osnovnim principima ekologije te sportu. Postavljali smo pitanja, gledali izvrsno pripremljene eko-prezentacije, igrali se i napokon-dobili nagrade za najuspješnije natjecateljske rezultate.Najveću bundevu dobila je najbolja ekipa.Nakon male stanke-zdrav domaći ručak i ukusni kolačići…

      U 14 sati i 30 minuta krenuli smo laganim koracima prema komposištu , poslušali  kratko predavanje te se vratili natrag u Centar.

Najljepši, i dugo očekivani dio dana , bilo je vrijeme kada nam je Željko sa zadovoljstvom dijelio autograme.

Ponosni, izmjenjujući dojmove, krenuli smo u 16 sati put Vukovara.

        Bilo je ovo još jedno ovogodišnje druženje nagrađenih koje nikada nećemo zaboraviti.

                                        Napisala: Jelena Davidović, 8.r. ( Carpe diem!)