Cilj bio potaknuti učenike na stvaranje ispravnog stajališta o važnosti očuvanja planeta Zemlje za život ljudi, biljaka i životinja.

Radionice je organizirala i vodila učiteljica Maja Stjepanović koja je okupila zanimljive voditelje istih.

Prvi dio integriranog dana se odvijao u školskim učionicama.

Učenici su podijeljeni u grupe (jata) zanimljivih naziva –komarci, bumbari, bubamare, skakavci i leptiri. Uz obavezne prezentacije o planeti Zemlji, pogađali su se zvukovi  iz prirode, podsjećalo na zaštićene i ugrožene  životinje i biljke te se raspravljalo o čistoći okoliša.

Jedna je radionica bila posebno posvećena vodi, na kojoj su učenici izvodili pokuse njenog pročišćavanja, provjeravali jesu li dobri kušači vode tj. prepoznaju li onečišćenu vodu, vođeni stručnom rukom prof.biologije Senke Majić.

Svatko je ispisao i prigodnu eko – poruku koju je uputio planeti. Učenici su pozitivnim povratnim informacijama učinili da uspješne radionice iz školskih učionica premjestimo na travnjak iza škole.

 U goste nam je iz Osijeka došao Izviđački klub“Javor“ , koje je predvodila prof.Ozana Obranić, čiji su članovi postavili šatore i pripremili pravu malu logorsku vatru uz koju su se okupljali učenici i njihovi roditelji.

 Prije početka brojnih igara, koje su za ovu prigodu pripremili i osmislili izviđači, učenici su zasadili Tuju smaragd  kraj koje su ostavili zapisanu poruku u drvetu i prigodnim stihovima popratili sadnju.

                      .      

    ....Sunašce drago, danas nas jako ugrij,

         ljubi zemlju i od sreće se nasmij!

        Pošalji nam pjesmu nade

        putem vjetra koji se poigrava

       sa svakim listom.....

 Učenici su veselom igrom i smijehom zahvalili svom „plavo-zelenom domu „. Izmjenjivale su se igre poput tronogog trčanja, gusjenice, indijskog nogometa, skakanja u vreći, povlačenja užeta, školice, otimanja izviđačke marame .        

Kredama u boji su se ispisivale poruke planeti Zemlji  i nastajala prava mala remek djela na stazi oko škole.               

Oko šatora su bile drvene klupe na kojima bi predahnuli i otpjevali pokoju pjesmu, od kojih je najizvođenija bila „Šumi, šumi javore“.Neki su učenici iznenadili svojom strpljivošću oko vatre dok se njihov ražanj pekao.

Cijelom ulicom je odzvanjao zvonki smijeh na koji nitko od prolaznika nije ostao ravnodušan. Učenici su pokazali kako se uprkos silnoj tehnologiji 21.st.  najbolje igraju na travi, uz svoje prijatelje i pokoju  „skromnu igračku“ kao što je jutena vreća, drveni štap, uže i lopta.

  Zadovoljni i sretni nakon rastanka smo si obećali češća druženja u prirodi koja nam tako puno toga daje, a tako malo traži zauzvrat.

                                                              Vukovar,   23.travnja 2010.