Kada smo stali pred dobro nam poznatu Vilu Tatjanu, iznijeli smo naše stvari i smjestili se u sobe. Mi, dječaci, dobili smo istu sobu kao i lani, br. 114, a djevojčice su su se smjestile u dva apartmana preko puta našega. Bilo je nekoliko prijatelja od prošle godine, ali i dosta novih.

          Malo sam se bojao dvojice najstarijih dječaka, iz osmog razreda iz OŠ Dragutina Tadijanovića, ali pogriješio sam, Mislav i Vinko su se pokazali kao pravi prijatelji. Bio je tu još i Luka iz OŠ Mitnica i Filip iz OŠ Blage Zadre. Iz naše škole su išli Vinko, Marko, Andrija, Ana, Brigita, Josipa, Željana i moja sestra Andrea. Nakon što smo se raspakirali i složili svoje stvari krenuli smo u Inter sport po opremu za skijanje, pancerice, skije i kacige.

          Večerali smo u Porentovom domu, i budući da nas je pratila kiša cijeli dan, vratili smo se u Vilu Tatjanu na spavanje. Ujutro smo bili nesretni jer je kiša i dalje nemilice padala, ali su nas učitelji malo oraspoložili odvevši nas na kupanje u hotel Larix.

          Na bazenima smo bili do ručka, a nakon poslijepodnevnog odmora prošetali smo gradom do klizališta koje je bilo pod vodom. To nas nije spriječilo da oprobamo klizanje bez klizaljki. Mokri do kože, ali zadovoljni nakon večere organizirali smo s djevojčicama zabavu u našoj sobi.

          Sve je bilo u blagdanskom raspoloženju i ni kiša nam nije pokvarila Badnjak. S učiteljicom smo pronašli borove grančice i okitili ih u našoj blagovaonici. Nismo dočekali Božić, jer smo bili previše umorni, ali su nas zato ujutro obradovali poklončići ispod našeg borića. Bili su to paketići za svakog od nas sa slatkišima i voćem. Naše mame su nam spakirale kolače, pa smo se lijepo osladili.

          Toga jutra kiša nije padala i nakon doručka krenuli smo s našim učiteljima skijanja, Igorom, Seadom, Vedranom i Alavanjom osvajati snježne vrhove. Mislio sam da sam zaboravio skijati, ali kada sam nakon zagrijavanja stao na skije nisam osjećao nikakav strah, nego veliko zadovoljstvo. Poslije podne smo opet išli na bazene malo opustiti mišiće nakon prvog skijanja.

          Svako jutro ustajali smo u 7h, neki su se bunili, ali nakon što su shvatili da opet idemo na skijanje, brzo bi obavljali jutarnju higijenu i spremali se. I 26.12 skijali smo s našim učiteljima u Kranjskoj Gori, penjali se na vrhove žičarama, tanjurom, sidrom ili sedežnicom. Navečer smo išli na klizanje i lopatanje ili sanjkanje.

          Ponedjeljak, 27.12. proveli smo u Austriji u Arnoldsteinu, ponijeli smo ručak, čaj i kolače kako bismo mogli cijeli dan skijati. Do vrha smo se svi popeli otvorenom gondolom, a spuštali smo se raznim stazama, jedna je bila duga čak 6km. Učitelj Igor nas je učio kako da se osamostalimo na skijama. Vratili smo se na večeru, a nakon toga neumorni otišli smo na klizanje i lopatanje. U utorak, 28.12. skijali smo do ručka u Kranjskoj Gori, a nakon toga vratili smo opremu. Poslije podne bilo je rezervirano za opuštanje na bazenima hotela Larix. Navečer smo se pakirali jer smo ujutro trebali iznijeti stvari iz sobe u autobus.

          Zadnji dan iskoristili smo za šetnju do jezera Jasna, na kojem smo kruhom hranili patkice. Prošli smo Ulicom Josipa Vandota, koji je napisao Kekeca, a usput smo se slikali s likom Kekeca, ispred jednog hotela. Iskoristili smo šetnju da upoznamo okolicu, ali i da iz pošte pošaljemo razglednice u školu i našim roditeljima. Poslije ručka krenuli smo kući. U autobusu smo pričali viceve i dojmove sa skijanja, malo  spavali, a kada smo došli pred školu bio sam sretan, ali i tužan što je sve tako brzo prošlo.

Napisao: Nemanja Dir, 6.r.