U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

       Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer.

       Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čizmice, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice.

      Nakon dugoga i napornoga puta stigao  je sveti Nikola sa svojim krampusom i u našu školu.

      Prvo je pokucao na vrata 4.a razreda. Oni su ga rado i veselo primili u svoje društvo.

       Popričao je s četvrtašima, a na put po školi poveo je sa sobom i svoje pomoćnike: Luciju, Sarah, Luku, Valentinu i Filipa.

      Rado se slikao i sa svojim imenjakom Nikolom iz 1.b.

     Ove je godine posjetio i „gornji kat“ odlučivši bombonima obradovati ( i nakratko od nastave spasiti) i učenike viših razreda. I oni vole bombone!

       Na kraju svoga ovogodišnjeg puta po našoj školi sveti Nikola sa svojom je ekipom pokucao i na ravnateljičina vrata želeći joj zahvaliti što mu je dopustila dolazak među djecu. I ona je, naravno, dobila bombon.