Znamo kako su ih ljudi pisali od davnina-na kamenu, pergameni, papiru…. Ona su različita: slikovna, slogovna, pojmovna,intimna, otvorena,službena, neslužbena, ma svakakva, no najdraža su nam ona koja pišemo osobama koje već dugo poznajemo. Pišemo im sve što nam leži na srcu, što nas veseli ili muči.

      Pismo čuva naše tajne i odašilje najljepše pozdrave -olovkom, perom, putem sms-a ili interneta. U našoj su dobi ona ljubavna-najčešća, iako se često nerado uhvatimo kako komuniciramo s nekoliko ljudi odjednom i to na potpuno krivi način-chatamo preko Skypea, dopisujemo se putem Facebooka, a u isto vrijeme odgovaramo na mailove, šaljemo sms-ove i javljamo se na mobitel... Ponekad baš u isto vrijeme, dok sve to radimo, zazvoni i direktna linija kućnog telefona. Složit ćete se - potpuno su se izgubile čari pisanja pisama.

       Ipak, Svjetski dan pisanja pisama obilježili smo na pomalo nesvakidašnji način. Umjesto svakodnevnog i uobičajenog pisanja pisama, prisjetili smo se povijesnog razvoja i pisali onako kako su to nekada činili naši predci. Istražili smo što su piktogrami, ideogrami, hebrejsko/kvadratično pismo, sumersko, indijsko (devanagari-pismo božanskoga grada), arapsko, kinesko te mnoga druga. Ne biste vjerovali, ali kinesko pismo sadrži više od 50000 znakova! Alfabet, nama najjednostavniji i najbliži, na samome je kraju razvojnog lanca.

      Pisali smo latinicom, ćirilicom i glagoljicom, no spiljski crteži bili su nam ipak najzanimljiviji.

Pa pogledajte kako smo učili i zabavljali se oslikavajući plahte!

Napisala: Slađana Kotur i Maja Kosić, 7.r.Carpe diem!