Kada je riječ o pisanju niječnice ne uz glagole, u Hrvatskom pravopisu zapisano je staro i vrlo jednostavno temeljno pravilo: ne se piše rastavljeno od svojega glagola. Odstupanja je samo šest, pa se sastavljeno piše nemoj, nemam, nestajati, nedostajati, nedostati, nenavidjeti, a uz glagol ću (skraćeni prezent glagola htjeti – ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) danas je dopušten dvostruki način bilježenja, ili sastavljeno – neću ili rastavljeno – ne ću.

Izgovor je i neću i ne ću isti, izgovara se kao i svaka druga sveza niječnice i glagola: ne čitaj, ne pišite, ne misle – sastavljeno, a ne rastavljeno.

Uz glagol ću dopušta se rastavljeno pisati ne jer je takav način sukladan temeljnom pravilu prema kojemu se ne piše rastavljeno od svojega glagola. Pisati je neću (sastavljeno) prema tomu odstupanjem od pravila jer je pri sastavljenom pisanju ću jedini glagol koji se piše sastavljeno s niječnicom. Uostalom, pišući općenita pravila o sastavljenom i rastavljenom pisanju riječi, autori Hrvatskoga pravopisa kažu ovako: ako se isto značenje može izreći kombinacijom riječi koje već postoje u jeziku, nije potrebno uvoditi nove riječi. Prema tomu se niječno značenje glagola ću izriče kombinacijom već postojećih riječi: ne, ću –  a neću (sastavljeno napisano) znači novu riječ, pa je takvo bilježenje protivno temeljnom pravopisnom pravilu.

Ivana Skender Oršolić, prof.