Riječ blagdan označava dan određen za obilježavanje ili slavljenje kojega događaja, uspomenu na koju osobu. Može biti svjetovni ili vjerski, a u oba značenja državni, službeni. Riječ praznik znači "prazan dan", neradni dan, dan odmora.

Uporaba riječi blagdan u hrvatskom književnom jeziku ima punu opravdanost i s obzirom na značenje, kao i s obzirom na hrvatsku jezičnu tradiciju, iako je neko vrijeme u hrvatskom jeziku bila potisnuta - u vrijeme kada su vjerski blagdani potiskivani, skupa s njima potiskivan je i njihov naziv. To je vrijeme u kojem su nicali praznici - Dan republike ili 1. maj - te dane nitko ni danas ne bi nazvao blagdanima.

U hrvatskom književnom jeziku ta riječ označuje veće ili manje razdoblje u školskoj godini predviđeno za odmor u kojem se službeno ne radi (u razgovornom se jeziku čuje i ferije, raspust) pa se u skladu s tim rabi u množini – praznici.

Za razliku od blagdana koji najčešće traju jedan dan, praznici podrazumijevaju više dana. Oni mogu biti školski, ljetni, zimski, proljetni, božićni i uskrsni – to su dani kada učenici i studenti ne pohađaju nastavu. Kada mislimo na Božić i Uskrs, govorit ćemo o blagdanima.

Kada dani u kojima ne radimo nose službeni naziv, kada nose odrednicu vjerski ili državni, govorimo o blagdanima.

Četrnaest je službenih blagdana u Republici Hrvatskoj, a svima koji su zaposleni ti su dani neradni.

Državni blagdani u Hrvatskoj:

  31.ožujka - Uskrs

  1. travnja - Uskrsni ponedjeljak

  1. svibnja - Praznik rada

  7. lipnja - Tijelovo

22. lipnja - Dan antifašističke borbe

25. lipnja - Dan državnosti

  5. kolovoza - Dan domovinske zahvalnosti

15. kolovoza - Velika Gospa

  8. listopada -  Dan neovisnosti

  1. studenoga - Svi sveti

25. prosinca - Božić

26. prosinca - Sveti Stjepan

Na današnji dan, 26. prosinca 2010., dan je svetca svetog Stjepana. Stjepanje.

Kada se misli na blagdane i kada pišemo nazive blagdana, valja ih pisati velikim početnim slovom - blagdan je Sveti Stjepan (Stjepanje), a sveti je Stjepan svetac, sveti uz ime svetca pišemo malim početnim slovom - sveta Ana, sveti Nikola, sveti Stjepan.

Poteškoća je nastala s pisanjem vjerskih svetkovina, blagdana, spomendana, svetaca, crkvenih građevina, općenito s vjerskim nazivima, jer taj dio svoje zbilje nismo mogli pravopisno opisati skoro 50 godina - sjetimo se da je u Jugoslaviji vjera bila izvan dopuštenoga pa tako i sam spomen vjerskih tema, makar i u pravopisnom okružju. Zbog toga je nastao popriličan pravopisni nered, a odraz je toga i pisanje blagdana koji su dobili nazive po svetcima - potvrđuju se napisani i malim i velikim početnim slovom.

Pravopis međutim jasno kaže da u nazivu blagdana, pa i ako je blagdan po imenu svetca, prvu riječ valja pisati velikim početnim slovom. Primjera je u jezičnim priručnicima malo, navedeni su blagdani - Sveti Rok, Sveti Petar i Pavao, Petrovo, Ivanje, Pavlovo.

Iako je primjera malo, oni su dobar uzorak - ugledajući se u njih, možemo pisati imena i ostalih blagdan.

Danas je Sveti Stjepan, blagdan svetca svetoga Stjepana - svim Stjepanima čestitamo imendan.

Ivana Skender Oršolić, prof.