Kroz pjesmu i ples poveli su bake i djedove na put oko Svijeta do daleke Afrike (pjesmom „SIMAMA KAA“), Irske („Plesom cvijeća“), Amerike (kaubojskim plesom „Oh, Suzana“) i Koreje („Gangam style“).

       Bilo je tu i neizbježnih pjesama o ljubavi, kao što su: „Volim Pipu“ i „Ljube se“, jer ljubav je lijepa, slijepa i najljepša. Najveća je ljubav mama i  mamama za ljubav otpjevali su pjesmu „Čestitka majčici“.

     Obitelj je veliki cvijet u kojem stanuju mama, tata i djeca, ali je i toplo gnijezdo u koje se možemo sakriti. Zato su „Himnu zadrugara“ otpjevali svim mamama, tatama, bakama i djedovima, jer svi znamo čemu oni služe: „rukama kad padne tama da te grle oko vrata i poljupcima svojim tješe“.

       Recitacijama: „Najljepše boje“, „Đačke voćke“, „Rođendan“, Prijatelj“, „Ana i pas“ i „Domovina“ pokazali su koliko su dječji svijet i dječji snovi najšareniji, najvatreniji, najmaštovitiji i najtajanstveniji.

    „Dječje pjesme do neba sežu i snove u zlatne snopove vežu, a snopove snova u zvijezdama grade u veliku, veliku palaču nade…“

      Pjevali su vesele pjesmice i plesali poznate brze ritmove i tako razveselili korisnike i djelatnike Doma za stare i nemoćne osobe u Vukovaru.

       Razveselili su ih i skromnim poklonom – ružom u srcu i izmamili i poneku suzu radosnicu u njihovim blagim očima.

   Nakon kratkog druženja i domjenka poslije priredbe, fotografiranja i obećanja:“Doviđenja do slijedećeg Majčinog dana!“ – teška srca učenici, njihovi roditelji i učiteljice Ružica Sabo i Gordana Lavrnić  oprostili su se od svojih domaćina.

 Napisala: Karla Vučković, 3.r.