Da bismo bolje shvatili razlog tog njegova projekta, gospodin Gregurević nas je upoznao s pričom o svome prijatelju Stanku. Naime, priča seže u glumčevu petnaestu godinu. Gospodin Ivo imao je mnogo prijatelja koji su tijekom ljeta dolazili k njemu u Orašje. No, jedne godine Stanko nije bio među njima. Saznavši da je njegov prijatelj upao u probleme, Ivo ga odlazi posjetiti u Zagreb. Početni je razgovor bio vrlo mučan jer Stanko nije shvaćao težinu svoga problema pa je,  želeći se „otarasiti“ Ive, predložio: „Ako probaš LSD i ne postaneš ovisan, i ja ću prestati s time.“

„Bilo je grozno, doživio sam brojne halucinacije. Čas mi je bilo hladno, a već sljedećega  osjećao sam strašnu vrućinu. Zaspao sam i spavao cijelih 16 sati. No, održao sam obećanje, kao i moj prijatelj Stanko. Niti jedan od nas dvojice nikada više nije probao ništa slično. A ljeta u mome Orašju opet su bila za pamćenje.“

Nakon te priče zavladala je mukla tišina jer je priča na zoran način pokazala što nam se može dogoditi ako ne budemo oprezni. No, ubrzo je zavladala buka jer se svatko od učenika želio fotografirati s gospodinom Ivom ili dobiti autogram tog velikana hrvatskog glumišta.

Napisala: Sara Turkalj, 8.a.