Na pročelju naše škole osvanulo je prijateljstvo. Osvanulo je zajedništvo, sjećanje na neraskidivu vezu između različitih vremena i mjesta, sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. Jer umjetnost ne poznaje granice, a svaki potez kista darovao nam je nevjerojatnu rapsodiju boja koja je i ovaj put ispričala svoju bezvremensku priču.
Naime, u iščekivanju skorašnje obnove Škole pojavila se potreba za rekonstrukcijom derutnog školskog zida. Kako za to nisu predviđena sredstva, odlučili smo zajedničkim snagama pokušati svoju ideju pretvoriti u djelo. Inspiraciju smo pronašli u najskrivenijim djelićima naših srca.
Zahvalni smo TRGOVAČKOM LANCU „VINKOPROM“, poslovnici Vukovar, koji je prepoznao hitnost te nesebično i u cijelosti donirao materijale potrebne za rad kako bi učenici u veselom ozračju započeli novu školsku godinu kakvu zaslužuje svako dijete.
Uz bezuvjetnu pomoć izuzetno vještog, kreativnog i inovativnog vukovarskog umjetnika DARIJA KRAJINOVIĆA , zid je pretvoren u bajku, a škola odjenula svoje novo ruho – miholjsku haljinu koja pomiče granice.
Zahvalni smo svojim prijateljima, volonterima VOLONTERSKOG CENTRA VUKOVAR/PRONI koji su, također, svojim aktivnostima ostavili neizbrisiv trag odazvavši se pozivu. Sudionici volonterske akcije bili su: Nikolina Staničić (volonterka Volonterskog centra Vukovar, PRONI Centar) – inače djelatnica OŠ Josipa Matoša Vukovar, Melani Golubičić (volonterka Volonterskog centra Vukovar, PRONI Centar), Ivano Uglik (dugotrajni volonter PRONI Centra), Dario Krajinović (samostalni volonter, vlasnik Wapp tattoo art studija i voditelj udruge Level UP – esport Vukovar) i Slađana Trbulin (djelatnica PRONI Centra i koordinatorica domaćih i stranih volontera).
Neizostavno i neizmjerno smo zahvalni ravnateljici Škole Maji Stjepanović koja svojom toplinom prigrli svaki naš prijedlog ili ideju. Bez njezine potpore ne bismo bili zaogrnuti plaštem razumijevanja i prijateljstva.
Još se jednom pokazalo kako zajedništvo iznjedri najljepše priče. Ljubav i znanje spojilo je ono najbolje u nama – djeci, učiteljima, roditeljima, volonterima, umjetnicima – lokalnoj zajednici. Dogodila se sinergija svega najboljega što jedno društvo može imati jer jedni bez drugih ne možemo.
Na pročelju naše škole osvanuo je most. Povezao nas je, raširio svoje ruke. Do nekog novog susreta.
Napisale: Ivana Iljkić i Mirela Dioši
