Osnovna škola Siniše Glavaševića

„Pod satom stalno gleda u mene.
Pod odmorom mi ne da mira.
Podmetne mi nogu ili torbu kada izlazim iz učionice.
Povuče me za kosu baš kad sam uredno počešljana.
Za Valentinovo mi je poklonio veliki plastični prsten.
Ja sam taj dan šetala ispred njegove kuće da me vidi.
Cijelo jutro tužakala sam ga učiteljici.
I tko kaže da ga volim?!?“

Iz dnevnika učenice 2. razreda

Ljubav kao svjetionik sja. Zaista. Ona sja. To je jedan poseban osjećaj.

Moćan. Utječe silno na ljude. Usrećuje nas. Najčešće.
Zaljubljen čovjek prepozna se izdaleka.
Zrači pozitivnom energijom.
Misli da je najsretniji na svijetu, ako mu je ljubav uzvraćena.
Ali… neki ljudi ljubav ne shvaćaju ozbiljno. Zaista žalosno.
Za njih je ljubav samo igra, zabava…
Oni koji doživljavaju ljubav ozbiljno, budu povrijeđeni, nesretni, potišteni,
zatvoreni i nepovjerljivi.
Kažemo da nakon kiše dolazi sunce.
Nesretni i ostavljeni s vremenom se oporave, rane polako zacijele, a oni krenu
dalje ne osvrćući se na padove.
Jer… Ljubav kao svjetionik sja. Negdje drugdje. Zar ne?

A Valentinovo je ljubav!

I ove godine obilježili smo Valentinovo u našem, 2.a. razredu, veselo i primjereno. Svi smo sudjelovali u izradi čestitki za prijatelje u razredu na koje smo ispisali naše iskrene želje i poruke. Zatim smo iz čarobne vrećice izvlačili brojeve s imenima i darivali jedni druge. Napisali smo čestitke i onim bolesnim učenicima koji taj dan nisu mogli doći u školu.

 
Ipak smo za vrijeme velikog odmora u ljubavni poštanski sandučić ubacili i poneku tajnu poruku svojim skrivenim simpatijama.

Učenice 6.a. razreda prikazale su nam kratak igrokaz "Mene nitko ne voli" i podijelile nam srca sa porukama o ljubavi, sreći, prijateljstvu...

Cijeli dan nam je bio veseo, a završili smo ga pjesmom, plesom i slatkišima.
 

Sretno Valentinovo!

Učiteljica: Ružica Sabo