Osnovna škola Siniše Glavaševića
| « Studeni 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
I sretni su jer se poput djece raduju malim običnim stvarima koje ih okružuju; njihovo oko uočava najčudnije detalje.
(S. Glavašević, Priča o pjesnicima)
Učenici osmih razreda naše škole posjetili si Vrbicu i članove komune Reci NE-ovisnosti. Lana je opisala cijeli put u zanimljivom putopisu.
Vrbica
Krenuli smo u osam ujutro. Prošli smo kroz nekoliko sela i grad Vinkovce. Na putu do Vrbice bilo je puno polja. Netko bi pomislio: polje, još jedno polje, polje.. a ja pomislim: život, ljepota Slavonije, sreća... Slavonija je puna polja zbog uzgoja za potrebe vlasnika i trgovinu. Vozili smo se cestom. Uživala sam u pogledu na polja i životinje. Malo žuto polje, malo zeleno, pa smeđe i uz koju kravicu ili konja svakih 15 minuta. Polako smo stigli i u Vrbicu. Malo, ali lijepo selo. Ušli smo u prostorije udruge Reci NE-ovisnosti i malo razgledali. Pokazali su nam svoju kuću, dvorište i životinje. Malo smo se odmorili i nakon toga poslušali iskustva dvojice ljudi. Saznala sam svašta novo. Poslije smo igrali različite sportove, pravili suvenire od drveta, pravili kolače i uživali. Na kraju su nas počastili grahom. Pozdravili smo se i krenuli nazad za Vukovar. Sve u svemu dan mi je bio ispunjen, uljepšan novim spoznajama i zanimljiv. Voljela bih ponoviti ovakvo iskustvo.
Lana Bambulović, 8.a
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
.jpg)
.png)