Osnovna škola Siniše Glavaševića

Onog trenutka kad im požuti kosa,

a trbuščić naraste,

kad se prestanu smijati i utihnu,

znak je da smo stigli prekasno…

                              ( s. Mirablis)

Tijekom prošlogodišnje korizme  naša je škola pokrenula projekt „Junaci našega vremena“.  Njime su se prikupljala novčana sredstva za školovanje, liječenje i odijevanje siromašne djece u Kongu.  Naš je početni cilj bio prikupiti 100 € koliko je potrebno za jednogodišnje školovanje, prehranu, odijevanje i liječenje jednoga djeteta u Africi. Akcija je trajala svega tjedan dana, a naši su se učenici vrlo spremno i rado odazvali pozivu prikupivši mnogo više od prvotnog cilja. Naime, za tako kratko vrijeme prikupili smo i na račun  uplatili 2100 kuna. 

Kongo je siromašna afričKa zemlja. Mnoga su djeca ondje nesretna i bespomoćna, gladna i žedna.

Zamislite da se to dogodi Vama! A njima se to događa svakoga dana!

Postanimo njihovi prijatelji, donesimo im spas i dokažimo da ljudska humanost nije presušila.

Jer, DOBRO SE DOBRIM VRAĆA!

                                                                                         Matej Nikolić, VI.a       

Postoje djeca koja nemaju mobitel. To je u Europi nemoguće zamisliti. No, u Africi postoje djeca koja nemaju niti jedan obrok svakoga dana. Zar je to moguće?! Nažalost, jeste.

Zamislite se jedan dan bez Facebooka, MSN-a, računala… Zasigurno mislite da biste poludjeli. A bez hrane i vode? Da, ne biste dugo preživjeli, baš kao niti djeca u Africi.

Nekima nije stalo do pomaganja toj sirotoj djeci kojima  je i 5 kuna dosta, a što je to tebi?  Jedne sličice ili žvakaće gume, a njima pomoć koju nikada ne će zaboraviti.

Pomogneš li im, sjećat ćeš se najbolje na svijetu jer ćeš moći sam sebi reći: „Ja sam čovjek.“

                                  Luka Frančić, VI.a

U dalekoj Africi, tamo gdje sunce jako grije, gdje se vjetar poigrava silnim pijeskom u pustinji, žive siromašni ljudi žedni života.

Potresi i nedaće događaju se stalno. Mnoga su djeca izgubila svoje najveće blago – svoje RODITELJE.  Plakali su i željeli da to ne bude istina, da je to samo ružan san. Nažalost, nije!

Izgubili su svoje kuće, školu, knjige. Ostali su bez svojih uspomena!

Pomozimo im!

                                                                           Lana Ivić, VI.a       

Uvidjevši dobročinstvo naših učenika koji su  shvatili kako ne pomažu drugima oni koji imaju, nego oni koji to žele, ove smo se godine odlučili na prodajnu izložbu ukrasa za uskršnji stol. Marljivo smo se pripremali, na satima razrednika izrađivali smo tradicionalne uskršnje pisanice, košarice i sve ono što će uresiti naš dom tijekom proljetnih blagdana.

                                    U školi…………….

                                  U    gradu…………….

Tijekom akcije prikupljeno je oko 2500 kn. Tim ćemo sredstvima obnoviti svoje kumstvo za dvoje malih Kongoanaca, a ostatak ćemo uplatiti za pomoć stradalima tijekom potresa na Haitiju.

                    Za kraj …………….

 Svoje su junaštvo posebice iskazali učenici III.a koji su na ovogodišnjem maskenbalu osvojili prvu nagradu s geslom „Svi smo mi Elvis!“ i cjelokupan iznos donirali u dobrotvorne svrhe.