Osnovna škola Siniše Glavaševića

 Uoči Majčinog dana i Dana obitelji 07.05. 2010. učenici 3.a. i po jedan učenik 1.a. i 4.b. razreda s učiteljicom Ružicom Sabo posjetio  je Dom za stare i nemoćne osobe u Vukovaru.

Tradicionalno već treću godinu, kao pravi gosti koji se znaju ophoditi, i ovoga puta smo priredili veseli program i darove. Prvi dar bio je pjesma „Zapjevajmo složno svi“ kako bi pokazali da zajedništvo pobjeđuje sve.

   Recitacijom Božidara Prosenjaka , Petra je lijepo izrekla o najvažnijoj društvenoj i emotivnoj zajednici – obitelji. Brigita nas je pak svojom pjesmom odvela u „Zemlju snova“, prostranstva gdje caruje svaka majka, a Ana Brala o najljepšem „Daru za mamu“. Za sve naše mame otpjevali smo pjesmu „Moja majka“.

   Brigita, Ana, Karla, Darko, Vinko, Marin i Josip svoj su recital posvetili bakama, našim dragim majkama, koje su iz prikrajka bdjele nad nama. To nam je najbolje dočarala Zlata Kolarić- Kišur pišući pjesmu „Pričaj mi bako“.

    Naši vedri pjevači, pjesmom „Proljeće u srcu“, uveli su nas u to blagoslovljeno stanje prirode kada nas ptice i pejzaži pozivaju na šetnju, prirodnu avanturu. Dio toga svakako bi bio i prizor koji nam opisuje što bi se dogodilo kad bi drveće hodalo ili kad bi Sunce sjelo na jabuku, a tek priča o bojama… O tim čudima prirode recitirali su nam Luka, Ivan i Darko.

     „Žita“, „Sitne bole“, „Ajd na lijevo“ i „Ćire“ plesovi su koje su pripremili naši mali folkloraši vrijedno vježbajući tijekom školske godine, a što označuje „Red u glavi“ čuli smo od Vinka.

     Govorili smo o majkama, bakama, proljeću. A tate? Ne, naravno da ih nismo zaboravili. Milan nam je odrecitirao „Tko može postati tata“. A da nije bilo naših tata, ne bi bilo naše domovine, „Lijepe naše“ o kojoj smo sanjali i razmišljali uz Josipu i Mateja i njihove recitacije: „Za domovinu“ i „Domovinu imam“. Otpjevavši pjesmu „Vukovare, ja te volim“ izmamili smo i poneku suzu drage nam publike.

     Glazba je gromka radost, često se može čuti od glazbenika. Mi se iskreno nadamo da smo u Dom za stare i nemoćne osobe unijeli radost i ples. Za kraj smo ostavili dvije plesne točke: „Hoki – poki“ i „Meksički ples“. Uz te taktove su naši dragi gledatelji barem u mislima „pocupkivali“ uz nas.

     Na kraju smo podijelili skromne darove koje smo mi, učenici 3.a. razreda, s puno ljubavi izradili za njih. Bilo je tu oko 160 čestitki s našim iskrenim željama i isto toliko srca od glinamola koja smo ukrasili cvijećem, križevima, pleterom, zvjezdicama, grozdovima i srcima. Cjelokupnu akciju smo nazvali „OD SRCA SRCE ZA VAŠE SRCE“.

Nakon toga domaćini su nas počastili slanim i slatkim delicijama. Uz ugodno druženje i razgovor, te obećanje da ćemo opet doći teška srca smo se pozdravili i krenuli put škole.

                                                                        Voditeljica programa:

                                                                          Ana Brekalo, 3.a.