Osnovna škola Siniše Glavaševića

Tko kaže da lektira ne može biti zabavna? Nisu vjerovali ni učenici 4. a razreda, sve dok im knjižničarka i  učiteljica Jasna Panza nisu rekle da će roman Družba Pere Kvržice, Mate Lovraka obraditi kao lektiru iz papirnate vrećice. 

Učenici su najprije bili zbunjeni, no kad su shvatili što trebaju raditi bili su jako uzbuđeni i nestrpljivi. Da, dobro ste pročitali! Jedva su čekali krenuti s čitanjem! Uz neke uobičajene lektirne zadatke, koji su ovaj put s veseljem odradili, trebali su oslikati naslovnicu na jednoj strani papirnate vrećice ili „škrnicla“. Na bočne strane su tijekom čitanja pisali neke smiješne, mudre ili njima zanimljive rečenice. Ono najbolje nalazilo se u samoj vrećici: deset predmeta koji su na bilo koji način vezani za pročitano djelo. Trebali su biti dosjetljivi i pokušati staviti predmete (ili ih nacrtati ako su preveliki za vrećicu) za koje su smatrali da ih drugi neće. Tijekom prezentacije, iz vrećice su izvlačili predmete i objašnjavali kako su oni vezani uz radnju romana. 

Pažljivo su slušali i napeto iščekivali što će sljedeće netko izvući iz vrećice.