Osnovna škola Siniše Glavaševića

Žedni smo – popijemo vode. Uprljali smo se –tuširamo se. Želimo kavu – prokuhamo vodu.

Djeluje vrlo jednostavno. Otvorimo slavinu, voda poteče...i problem je riješen! No, kako od Dunava, koji više nije ni lijep ni plav poput onoga u Straussovu valceru, nastaje pitka i čista voda?

S tim pitanjem, a i zato što su tako odredile nastavnice Ankica, Slavica i Branimira te zbog činjenice da je „cool“ imati nastavu izvan učionice, u sklopu terenske nastave kemije, matematike i sata razrednika mi učenici VII.a i nastavnice u četvrtak 27.siječnja 2011. posjetili smo „Vodovod“.

Ondje su nas dočekali vrlo ljubazni i srdačni domaćini predvođeni glavnom inženjerkom gospođom Radom. Nakon uvodnog kratkog predavanja o povijesti postrojenja krenuli smo van kako bismo se uvjerili odakle sve to potječe.  Dakle, Dunav, siv i moćan, a uslijed magle i vrlo mističan.

Putem dunavske vode krenuli smo i mi. Početno nas je uhvatila i vrtoglavica dok smo se penjali vrlo strmim i zavojitim stubama.

Pod točno određenim tlakom, čiji iznos nismo upamtili, voda slijedi do pročistača.

Najnovija dostignuća modernoga doba strogo kontroliraju cjelokupni proces kako se ne bi dogodila niti najmanja pogrješka.

Najzanimljiviji su nam, pak, bili tankovi u kojima se siva dunavska voda pročišćuje u ono što mi svakodnevno koristimo u našim kućanstvima.

Kako se greške ipak moguće, ali nedopustive, slijedi kontrola kakvoće vode u laboratoriju. Ondje je bilo vrlo vruće, vrlo znanstveno!

Na kraju je uslijedilo rješavanje zadataka iz kemije i matematike. Kemijski nam je dio još nekako i išao, no matematika je izazvala popriličnu glavobolju.

A na samome smo kraju ispitivali i kristalnu tvorbu vode. To je vrlo znanstveni naziv za nešto vrlo jednostavno. Naime, zima je, snijeg je, pa smo vodili bespoštedan rat grudama. Tko kaže da znanost nije zanimljiva?!

Napisale učenice literarno-novinarske skupine: Lana, Ivana, Andrea i Nikolina