Osnovna škola Siniše Glavaševića

          Sve je počelo kad smo saznali da idemo u Tursku. Bili smo oduševljeni, bili smo u pozitivnom šoku. Na prvi sastanak i dogovor stigli su odabrani učenici koji će tamo predstavljati školu, grad, županiju i državu: iz 4.a. razreda Brigita Solaković, Karla Kűfner, Luka Ivankiv i Vinko Budimir, iz 4.1. razreda Mateja Stojanović, Anja Konjević, Nikolina Bradarić i Maja Virag, te iz 6.a. razreda Marija Magdalena Budimir i ja, Aleksandra Mišljenović. Voditeljice će nam biti ravnateljica gđa Marija Budimir i učiteljica Ružica Sabo.

          Odmah smo počeli s pripremama, izabrali smo koje ćemo plesove plesati i počeli s ''treninzima'', na koje nam je kao stručni suradnik ponekad došao i učitelj Bojan Lazić. Dolazili smo svaki tjedan i usavršavali koreografiju naših tradicijskih dječjih igara  kojom ćemo se u Turskoj predstaviti. Nije nam bilo teško dolaziti u suprotnu smjenu. Zahvaljujemo učiteljima koji su nas ponekad puštali sa svoga sata na probe, nastavnici Saneli Kralj na pomoći pri izradi PowerPoint prezentacije, kako bismo što bolje predstavili Lijepu nam našu, Grad Vukovar i školu, ali i nastavnici Branki Križan na pomoći oko prijevoda na engleski jezik. Pripreme su odlično tekle i došao je i taj dan, dan za polazak.

          Osjećaji su bili pomiješani. Radoznalost, uzbuđenje, trema pred polazak, sve u jednom. Kad smo stigli u Tursku, na aerodromu nas je dočekala jedna vrlo draga djevojka, učiteljica Doga Schools, Zejnep, koja je bila zadužena za  našu grupu. Školskim autobusom odvezli su nas u njihovu školu. Tamo su nas dočekale obitelji naših turskih prijatelja kod kojih  ćemo boraviti, a učiteljicu Ružicu i ravnateljicu školski bus odvezao je u hotel.

          Prvi dan u školi bili smo na nastavi i upoznavali se s novim prijateljima. Sutradan su nas vodili u Arheološki muzej i predivan Park tulipana. Ostalih dana obilazili smo Istanbul. Bili smo u Plavoj Džamiji, u podvodnoj Bazilici, predsjedničkoj palači, na Bazaru, gdje smo naravno trošili novce. Vodili su nas i u Miniaturk, u kojem se nalaze sve bitne građevine koje su turci izgradili, ali u minijaturama. Tamo smo vidjeli i minijaturu Mostarskog mosta. Vozili smo se brodom po Bosporu. Bilo nam je prelijepo i ništa nam nije falilo, što god smo trebali naši domaćini su nam osigurali.

          Došao je petak, a s njim i nastup u školi i jednom trgovačkom centru. Predstavili smo Hrvatsku, grad i školu najbolje što smo mogli, a pri tom smo se još i zabavili. U subotu smo imali nastup u jednom drugom trgovačkom centru, najvećem u Europi, gdje su nastupala osim nas i djeca iz Turske, Mađarske, Portugala, Nigerije Kine, Rumunjske, Bugarske, Holandije… koji su također bili gosti poput nas. Upoznali smo puno prijatelja iz različitih krajeva svijeta, vidjeli ljepote Istanbula, boravili na dva kontinenta, Europi i Aziji, zabavili se, ali došlo je vrijeme za povratak.

          Svaki oproštaj je težak, i ovaj je bio. Pozdravili smo se s obiteljima, prijateljima, nastavnicima i odvezli su nas na aerodrom. Bila sam tužna jer ostavljam sve nove prijatelje, ali bila sam u istom trenutku i sretna jer se vraćam svome gradu i svojoj obitelji. Znate kako kažu: ''Svuda pođi, svojoj kući dođi.“

          Stigli smo u Borovo naselje i tamo su nas dočekali roditelji. Naša avantura je završila, ali vratili smo se s predivnim uspomenama, fotografijama, suvenirima i pričama koje ćemo uvijek iznova s istim užitkom prepričavati.

Napisala: Aleksandra Mišljenović, 6.a.