Osnovna škola Siniše Glavaševića

S NEVJERICOM, TUGOM I VELIKOM PRAZNINOM U NAŠOJ UČIONICI PRISJEĆAMO SE NAŠEGA MARINA.

          Iako je prošla tužna godina uspomena na njega ne blijedi. Bio je to krasan početak mjeseca svibnja u kome smo proslavili Majčin dan i razveselili naše drage umirovljenike u Domu za stare i nemoćne osobe u Vukovaru. No, na našu veliku žalost nebesa su odlučila baš toga dana upoznati našega Marina pozivajući ga u rajske odrede svojih anđela.

          I Bog je poželio takvoga dječaka koji je svaki trenutak svoga života posvećivao pjesmi, s radošću pohađao školu, marljivo učio i s lakoćom savladavao sve zadatke. Poput svakoga djeteta nadasve je volio igru, koja je oslikavala njegov život, igru koja ga je i ugasila.

          Naš svijet, naš grad, naša škola i naša učionica toga crnoga petka, 07.05.2010. postala je siromašnija za jedan prekrasan djetinji osmijeh, za jedan mladi život i priču koju je mogao ispričati.

          Malonogometni klub „Primus“ ove je godine, u povodu obilježavanja Dana Grada Vukovara, na godišnjicu tragične smrti našega Marina organizirao memorijalni humanitarni malonogometni turnir.

          Na turniru je nastupilo osam ekipa, a revijalni susret odigrali smo mi, učenici 4.a. razreda i limači HNK „Radnički“, kluba u kojem je Marin trenirao.

          S lakoćom smo pobijedili profesionalce rezultatom 5:0.

            Prije otvorenja turnira otišli smo s našim roditeljima i učiteljicom na Dunav, mjesto na kojem je naš Marin posljednji puta viđen živ.

          Minutom šutnje, molitvom, paljenjem svijeća i polaganjem vijenca u mutne virove koji su i odnijeli našega prijatelja odali smo mu počast i vječno hvala što smo ga poznavali.

          Isto smo ponovili, nakon odigrane utakmice, i na njegovom vječnom počivalištu na Novom groblju u Vukovaru.

Marina poznajem od kada smo krenuli u školu. Strašno mi je žao što se utopio i što više ne možemo nastaviti naše poznanstvo. Zato ću svake godine posjetiti njegov grob da ga ne zaboravimo.

Andrija Bašan, 4.a.

Godina dana bez Marina nije baš lijepa. Svi smo tužni i žalosni što ga nema, jer je bio dobar dječak, dobar prijatelj koji je uvijek pomagao drugima. Nije se volio tući, imao je čisto srce i dobru dušu. Ja ga poznajem još iz vrtića kao malenog dječačića i zato još ne mogu shvatiti da ga više nema. Neka počiva u miru!

Ana Brala, 4.a.

Marin je od prvog razreda bio veseo, pametan i razigran dječak. Veselo je pjevao na satu, učio i igrao nogomet. Bio je pravi prijatelj, uvijek je bio spreman pomoći, nikada se nije svađao i tukao. Bio je dobar i uzoran učenik. Toga dana, 07.05.2010. prvi puta nije poslušao roditelje, otišao je na Dunav, spotaknuo se i upao u vodu. Povukli su ga virovi i utopio se. Svi smo bili jako tužni. Utopio se taman pred prvu svetu pričest. U crkvi je tada bila misa za Marina. Svi smo išli na njegovu sahranu. Bilo je jako tužno. Učiteljica je pročitala posljednji pozdrav, a poslije smo i na Dunavu zapalili svijeće i bacili vijenac tamo gdje se utopio. Sada se često prisjećamo Marina i odemo na groblje odati mu počast.

Ana Brekalo, 4.a.

Mari je bio dobar dječak. Nikada ne bi nikome naudio, rado bi sa svakim sjedio. Ne bi govorio neću i ne želim, a najviše ga se sjećam po pjevušenju na igralištu. S njim je uvijek bilo zanimljivo. Došao je crni 07.05. kada smo nastupali u Domu za stare u Vukovaru. Tamo je bilo lijepo i sve u redu, ali nakon nekoliko sati kasnije Bog je Marina uzeo sebi.

Vinko Budimir, 4.a.

Kada je Marin umro ja sam bio jako tužan, jer je on bio pravi prijatelj. Igrao sam se rado s njim. Bio je jako dobar u školi i prolazio s pet. A sada, godina dana bez njega je tužna. Uvijek ga se sjetim kada igramo nogomet jer je bio dobar igrač. Sjećat ću ga se rado i kada odrastem.

Leonardo Čale, 4.a.

Marin je bio veseo, razigran i volio se šaliti. Uvijek bi nas razveselio kada bismo bili tužni. Svima je želio biti prijatelj. Ponekad pomislim na njega i sjetim se kako me je zvao na igru i nogomet.

David Dedić, 4.a.

Bez tebe, Marine, sve je tiho. Nema više tvoga smijeha da nas ugrije, nema više onih dana  kada smo se zajedno igrali. Ti si bio vedar i drag, volio si pomagati drugima, volio si odgovarati na učiteljičina pitanja i jako si volio igrati nogomet. Ovih godinu dana, otkad si otišao na Nebo, sve se promijenilo. Mislim da ti je tamo kod Boga lijepo, isto kao što je bilo i ovdje na Zemlji. Svi smo bili i ostali tvoji prijatelji, kao što si i ti naš. Volimo te nećemo te zaboraviti!

Milan Dželalija, 4.a.

Marin je svima bio dobar prijatelj, pomagao nam u pisanju zadaća, a na satu je bio dobar i stalno je dizao ruku, jer je znao odgovore na skoro sva pitanja. Najviše je želio postati dobar nogometaš. Volio se igrati i s nama, djevojčicama, naročito košarku.

Anamarija Foriš, 4.a.

Marina sam upoznao u prvom razredu. Bio je snalažljiv i veseo. Volio je igrati nogomet, a još više se volio družiti s prijateljima. Toga petka dan je počeo odlaskom za stare i nemoćne. Naravno, Marin je bio s nama. Bio je veseo i razigran. Poslije podne sam s tatom prošetao do Dunava. Tamo je bila velika strka i buka. Jedan čovjek nam je ispričao da su se neka djeca popela na brod, jedan od njih se okliznuo i pao u rijeku.  Tada još nismo znali o kome se radi. Tek sutradan u školi saznao sam da je to bio Mari. Naš dragi prijatelj Marin!

Tomislav Golubović, 4.a.

Meni je čudno bez Marina. Uvijek je bio na školskom igralištu, a sada ga nažalost više nema. Uvijek je bio sretan i nasmiješenog lica. Naša učionica je tužna bez njega, jer nas je često nasmijavao. Kada god idem u trgovinu prođem kraj njegove kuće sjetim se kako je bio dobar i pametan. Uvijek ću ga se sjećati jer je ostao u mom srcu!

Luka Ivankiv, 4.a.

Marin je bio dobar prijatelj. Bez njega je u razredu sve drugačije. Bio je dobro i veselo dijete. Svaki put kada se igram poželim da je i on tu sa mnom.

Petra Kordić, 4.a.

Marina više nema! Da je barem sada tu, da dobija petice iz svih ovih ispita. Poslije nastave smo se često igrali, naročito nogomet. Kada sam ga upoznao u prvom razredu, odmah mi je djelovao kao pravi prijatelj. Želio bih da je sada tu, točno sada ovoga dana, ovoga sata, ove minute i sekunde da mu kažem toliko toga što mu nisam stigao reći kao svom najboljem prijatelju. Volio bih da je s nama u ovoj predivnoj školi. Svi bismo voljeli da se može vratiti, sudjelovati u našim uspjesima i sitnim nestašlucima. Uvijek ću ga se sjećati i nikada neću zaboraviti svog najboljeg prijatelja Marina!

Marko Kurtović, 4.a.

Marin je bio dobar, uvijek sretan i zadovoljan, ali najviše svima dobar prijatelj. Jako mi je žao što je Marin otišao na Nebo, ali sam sigurna da je gore među anđelima i da je sretan. Bio je jedan od najboljih učenika u razredu. Marine, bit ćeš uvijek u našim srcima!

Karla Kűfner,4.a.

Škola je prazna bez mog prijatelja Marina. Bio je veseo i dobar dječak, uvijek spreman pomoći drugima. Nije se volio tući, niti svađati. Uvijek ću se sjećati kako mi je u 2. razredu pomogao napisati listić koji nisam znao riješiti. Bio je poslušan i dobar sin svojim roditeljima. Kada sam čuo da se utopio jako sam plakao i odmah pomislio s kim ću se sada igrati, zabavljati pričati viceve… Marine mi te volimo i zauvijek ćeš ostati u našim srcima!

Josip magoć, 4.a.

Godinu dana bez Marina! Ne mogu zamisliti da ga nema. Zimi ga se sjetim jer mi je posuđivao svoje saonice. Ljeti smo se igrali vani, u jesen smo se družili u školi, a u proljeće stalno na školskom igralištu. Žalostan sam jer mi je bio dobar prijatelj. Sada, kada ga nema, nema više radosnih igara.

Hrvoje Milovanović, 4.a.

Marin je bio dobar, pametan i ponekad smiješan dječak. Družio se s nama. Žao mi je što nije sada tu, što ne provodi ove lijepe dane s nama i sa svojom obitelji. Uvijek će ostati u našim srcima!

Katja Miljković, 4.a.

Prošla je bolna godina bez vesele atmosfere u učionici, pjevanja i igranja. S nama više nije onaj dobri anđeo, Marin. Kad čujem ptice, sjetim se njegovog veselog pjevanja. Kada je sunce, sjetim se njegovog smijeha i igre.Kada je kiša, samo se sjetim groblja. Poznajem ga od prvog razreda. Gotovo uvijek je imao smiješak na licu. Uvijek je podizao atmosferu u društvu. S njim nikada nije bilo dosadno. Volio je sve predmete u školi i sve ih je s lakoćom savladavao. Sve nas je volio svim srcem i ljubio kao samoga sebe. Nikog nije omalovažavao ni ogovarao, svi su mu bili jednaki. On je PRIMUS In TERPADRES - prvi među jednakima. Zato smo organizirali turnir u nogometu za toga anđela, jer MARIN JE ANĐEO!

Ivan Orešković, 4.a.

Marin je bio drag i umiljat dječak. Jako se volio igrati i družiti s prijateljima i prijateljicama. Ali, jednoga dana utopio se na Dunavu. Bilo mi je jako žao i teško jer mi je bio jedini najbolji prijatelj s kojim sam se igrala i družila. Sve je bilo lijepo dok je Marin bio živ!

Ivana Pavlović, 4.a.

Jako sam se volio igrati i družiti s Marinom. Moj brat Matej, Marin i ja često smo igrali nogomet oko zgrade i na školskom igralištu. Sada kada ga neme ništa nije kao prije.

Marko Rajković, 4.a.

Marin je bio dobar i razigran, a ponekad i nestašan dječak. Uvijek bi bio tužan kada bi netko dobio lošu ocjenu. Volio je pomagati drugima. Kada bi netko bio tužan želio ga je razveseliti. Svi smo bili tužni kada je umro jer smo se ga voljeli kao rođenoga brata.

Josipa Rehak, 4.a.

Godina bez našega Marina

Godina tiha,

Godina mirna,

Godina bez veselja,

Godina tužna,

Godina bez smijeha,

Godina bez Marina!

Stalno nas je nasmijavao,

I sa nama se šalio.

S njim smo se igrali.

S njim je razred blistao.

Marin je bio s nama!

Darko Sablić, 4.a.

Marin je bio dobar dječak, odličan učenik s puno pozitivne energije, mašte i dobrih ideja. No, nažalost dogodilo se ono što se dogodilo i mi nikada nećemo zaboraviti našeg dobrog prijatelja. Na dan njegove smrti bili smo jako tužni kao što smo i danas, godinu dana poslije. Dragi Marine, ti ćeš zauvijek ostati naš prijatelj, a mi ćemo te čuvati u našim srcima!

Brigita Solaković, 4.a

.

DRAGI NAŠ MARINE, VJEČNO ĆEŠ OSTATI U NAŠIM SRCIMA!

Učenici i učiteljica 4.a. razreda