preskoči na sadržaj

Osnovna škola Siniše Glavaševića

Login

Kulturna djelatnost

KUTAK ZA OSMAŠE

Upis u srednje škole

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Anketa
Za što najviše koristite Internet?





Carnet
Sportska rubrika

NAŠ YOUTUBE KANAL

MALI JEZIČNI SAVJETI

Zuji, zveči, zvoni, zvuči. Šumi, grmi, tutnji, huči - To je jezik roda moga!

Stručni skupovi

Ispis statistike od 13. 10. 2010.

Ukupno: 316801
Danas: 5

 I sretni su jer se poput djece raduju malim običnim stvarima koje ih okružuju; njihovo oko uočava najčudnije detalje.

(S. Glavašević, Priča o pjesnicima)

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Prijatelj se (ne) može kupiti!
Autor: Sanela Kralj, 6. 10. 2011.

Posjet Azilu povodom Međunarodnog dana za zaštitu životinja

         

          Dana 5. listopada 2011. u 11 sati učenici naše škole sa svojim su učiteljima Zvonkom Kraljem i Ivanom Skender Oršolić posjetili sklonište za napuštene životinje u Nemetinu.


     Naime, kako smo veliki ljubitelji pasa, a to vjerno pokazujemo već četvrtu godinu za redom, i ove smo se dokazali kao odgovorni, savjesni i puni ljubavi prema malim stanovnicima skloništa.

  

  

     Svaki je razrednik odabrao po jednog predstavnika koji je, u ime cijeloga razreda, donirao dobrovoljne priloge.

 

    Ove smo godine prikupili 1860 kuna te spremni krenuli put Osijeka kako bismo u Pet centru kupili hranu za pse. Željelo se što prije stići, stoga su male ručice žurno i s nestrpljenjem slagale vreće u spremište autobusa.

  

      Pred azilom nas je dočekala djelatnica Ivana Crnoja,naša dugogodišnja prijateljica, te ostatak njezina tima. Rekla nam je kako u Centru radi već 10 g. Posao ju ispunjava, no često je nesretna jer mnogi ljudi dolaskom i uzimanjem pasa nisu svjesni kako dobivaju jednu veliku obavezu koju moraju preuzeti s puno ljubavi i brige. Događa se da nakon određenog vremena vrate udomljenog psa.

     

        Samim dolaskom osjećaji su se izmiješali; bili smo sretni jer smo vidjeli kako je Centar zadnju godinu zaista napredovao i izgradio se te psima ponudio kvalitetniji smještaj, a istovremeno i žalosni, jer nas je gledalo bezbroj tužnih očiju. Iako im djelatnici daruju nesebičnu i bezuvjetnu ljubav, na licima pasa ostao je trag. Mnogi su nakon puno, puno godina napušteni i odbačeni, no ipak  pitomi, dobroćudni i željni ljubavi. Volio bih kada bi bilo više dobrih ljudi koji su spremni puno dati jer bi i njima bilo neizmjerno pruženo - dobili bi najvjernijeg prijatelja na svijetu.

  

     U školu smo krenuli oko 13 sati. Bilo nam je teško odvojiti se od psića, no sretni jer smo učinili barem nešto kako bismo im uljepšali dan. Ispratili su nas veselo mašući repom.

Napisao: David Bilić, 7.r, Carpe diem!





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju