Osnovna škola Siniše Glavaševića

       Dana 10. listopada, krenuli smo posjetiti poznato prapovijesno nalazište – Vučedol. Nismo znali što očekivati, ali ubrzo smo saznali. Dočekao nas je poznati arheolog Aleksandar Durman koji je većinu svoga života posvetio proučavanju i istraživanju nalazišta na Vučedolu. Kako je gospodin Durman morao ići, nalazište nam je opisala i pobliže objasnila Mirela Hutinec, kustos arheolog Gradskog muzeja Vukovar, koja je znala odgovore na sva naša pitanja.

          Bilo je zanimljivo slušati kako se uklanjaju slojevi zemlje i otkrivaju podovi kuća i ostave u koje se odlagala hrana. Pronašli smo i zanimljive predmete, a osobito nam se svidio ulomak keramike koji je ukrašen bijelim prahom koji su Vučedolci dobili mrvljenjem školjki i onda ga utiskivali u još nepečenu keramiku (inkrustacija).

          Ubrzo nam je nastavnica Mišić zadala zadatak da u stopama izmjerimo širinu i dužinu nalazišta te ga pomnožimo s dužinom tenisice koju nosimo i tako smo dobili opseg. S nastavnicom Tufekčić smo razgovarali o načinu života Vučedolaca, njihovom vjerovanju, načinu ishrane i odijevanja. Saznali smo da Vučedolska golubica zapravo predstavlja jarebicu, da je Čizmica bila ili posuda ili dar, a osobito nas je zanimala priča o Orionu i najstarijem europskom kalendaru koji je utisnut na jednu posudu (terinu), a koja je pronađena upravo na Vučedolu.

        Iz hrvatskog smo trebali napisati pjesničke slike koje smo mogli vidjeti, čuti, okusiti, namirisati i dotaknuti oko sebe te od njih sastaviti pejsažnu lirsku pjesmu. Evo primjera.

Jesen na Vučedolu

Razigrano lišće stalno puše

diže prašinu u zrak,

a plavi Dunav i zelene livade

samo miruju.

Volim miris jela i pića,

burek već stiže za nama.

Svi u glas viču, razgovaraju, pričaju.

a drveća sve slušaju.

Ana Brala, 5.a

Vučedol

Priroda je bajna,

zemlja je sjajna,

čuje se lišća šum,

šumom nas vodi drum.

Dok sunce gori,

mene glava boli.

ostali učenici minute broje.

Iza nas vinogradi stoje,

Darko Sablić, 5.a