Osnovna škola Siniše Glavaševića

         „Malen korak za čovjeka, a velik za čovječanstvo.“ Lakonski je to izgovorio N. Armstrong stupajući svojom nogom na neistraženo tlo Mjeseca. Zasigurno nije bio svjestan kako će te njegove riječi često biti uvodnik brojnim početcima i važnih i malo manje važnih događaja. Iskoristit ćemo ih i mi želeći prikazati što smo to činili 2. svibnja kako  bismo hodom i tjelovježbom ukolnili barem djelića prvosvibanjskoga roštilja.

Integrirani je dan zamišljen kao hod sa zaustavljanjima na četiri postaje.

Prvu su osmislili naši „tjelesnjaci“ Siniša i Darko.... Do njih se nije previše hodalo, tek nekoliko koraka do školskoga igrališta...

Druga se postaja smjestila uz naseljsku atrakciju – FONTANU. Nastavnice Dina i Ankica organizirale su potragu za slatkim i poslovičnim blagom J Da biste se osladili, morali ste biti brzi i pametni, a to nikad nije lak zadatak!

Potom su se učenici okrenuli za 90° u smjeru istoka kako bi došli do druge strane parka i onoga što su osmislile nastavnice Slavica i Branimira. U maniri igre „Jure, Jure, kol'ko ima sati?“ podizanjem su ruke potvrđivali/nijekali točnost tvrdnje i raznovrsnim plesno-skočnim korakom (žablji, mišji, klokanov, pirueta,...) nastojali što prije dotaknuti spomenik u središtu parka.

Našlo se tu i nešto nagrada, sitnih između kojih su pobjednici birali sebi najdražu... Od svih, jabuka je ostala neodabrana...

I Na kraju su učenici morali „dobrano proteknuti korak“ do Dunava gdje su ih očekivale nastavnica Branka i Jasminka...Ondje se „sve u 16“ radilo i rješavalo...

A nastavnica je Sanela poput Fidipida s fotoaparatom „špancirala“ od postaje do postaje kako biste vi mogli dobiti ovaj fotoizvještaj.

                                                             Napisala: Branimira Barun