Osnovna škola Siniše Glavaševića

Vodimo vas na likovno i literarno natjecanje…
Djeca zajedno :  U igri, u školi,  životu…

     I ove je, kao i prethodne, naša škola zajedno s trideset multietničkih  škola s područja Osječko – baranjske i Vukovarsko – srijemske županije sudjelovala u likovno – literarnom natjecanju DJECA ZAJEDNO .

    Natjecanje su organizirali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te Misija OSS-a u Republici Hrvatskoj.
Cilj ovog natjecanja je širenje prijateljstva, ljubavi, razumijevanja i tolerancije među različitim etničkim zajednicama. Otvoriti nove putove, osvijetliti stare, povezati djecu te ih usmjeriti ka zajedničkom stvaralaštvu u prijateljskom okružju.

    Naše su male ruke osmislile radionice na kojima su stvarala djeca viših razreda naše škole. Možemo s ponosom reći kako smo rezultatima i više nego zadovoljni!

    Naše su male ruke osmislile radionice na kojima su stvarala djeca viših razreda naše škole. Možemo s ponosom reći kako smo rezultatima i više nego zadovoljni!

    Sredinom prosinca 2008. godine na završnoj svečanosti koja je po drugi puta održana u Osnovnoj školi Dragutina Tadijanovića u Vukovaru, najboljima su bile uručene nagrade.
U pratnji ravnateljice  gđe Marije Budimir te nastavnika – mentora likovne kulture i hrvatskoga jezika  gosp. Radoša Đorđevića i Ivane Skender – Oršolić, učenici obiju smjena primili su zaslužene nagrade.
Drugonagrađeni je učenik 7. r. Vladimir Sentivanac. Nagradu je primio za literarni rad iz hrvatskoga jezika pod nazivom Samoća u prosincu. Trećenagrađeni su učenici obiju smjena, a nagradu su dobili  za prekrasan likovni uradak koji daje životopisan prikaz prosinačke Badnje  večeri.

Po drugi puta smo pokazali da hoćemo, možemo i želimo.

 Kako ?
Svi mi zajedno!!!!

Samoća u prosincu 

    
           Prosinac mi donosi tišinu, mir i spokoj. Čini se kako sve tone u lagani san.
Ulazim u noć, u tajanstvenu noćnu priču… Prolazim kroz tamu, a izdaleka vidim zvjezdice kako trepere. To su zasigurno anđeli.
          Uzdižu me do neba, penju me svjetlost vječnu. Spašavaju  me ta draga bića  u treptavim bijelim  haljinama i  prekrasnim zvucima harfe. Snaže me i hrabre, pjevaju  mi i šapću. Izgovaraju najljepšu molitvu, molitvu neba.
          Ima dana kad sam sam, napušten od svih koji kažu da im nešto značim. Ostavljen od licemjernih pojava koje zasipaju svijet. Podnosim sve, ali ne samoću i licemjerje u adventskim večerima. One su mi  najteže. Tih dana najviše boli. Jedina mi je  svjetlost u mraku mala zvjezdica na nebu u treptavoj bijeloj haljini koja mi mekim pogledom daje do znanja da nisam sam.

Vladimir Sentivanac, 7./ 1
                                                      nast. Ivana Skender – Oršolić
                                                      Osnovna šk. S.Glavaševića