Osnovna škola Siniše Glavaševića

„Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,

Ah, ponajljepši san,

I moja žedna duša tim sankom joj se klanja

I pozdravlja joj dan.“  (S. S. Kranjčević)

   Odlukom Hrvatskog državnog sabora 1999. je godine 18. studenog proglašen Danom sjećanja na žrtvu Vukovara. I naši su se učenici priključili obilježavanju tužne obljetnice i sjećanja na sve  civile i branitelje koji su sudjelovali u obrani grada.

    Recitirajući stihove Jesenjinova „Pisma majci“, naš je petaš Filip želio odaslati poruku utjehe svim obiteljima čiji se članovi te hladne jeseni nisu vratili. Nažalost, niti neće.

Sloboda koju su svi Vukovarci sanjali, dosanjana je. O tome nam je kazivala Elizabeta stihovima Silvija Strahimira Kranjčevića:

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,

Zaorit ću ko grom:

O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,

To moj je, moj je dom!

   Uslijedio je uradak kojeg potpisuju naši osmaši s učiteljicama Sanelom i Branimirom. Naime, u okviru školske zadaće naši su osmaši pisali i o svome gradu – što znaju o njegovoj povijesti, žrtvi u Domovinskome ratu te kako ga vide u budućnosti. Nastavnice su izvukle najmudrije i najzanimljivije misli, uvrstile ih u videouradak. Pa evo kako je to izgledalo...

http://www.youtube.com/watch?v=WV_mEsTvShs

Ema, Kristina i Dunja su svojim krasnoslovom kazivale stihove pjesama koje veličaju značaj vukovarske žrtve „tražeći riječ za Vukovar koja nikoga ne može prevariti“ (M. Ganza).

Čitajući Glavaševićevu Priču o životu, Stella je na kraju poručila da je „život najljepša bajka u kojoj pobjeđuju mali ljudi“.

U utorak će naši osmaši zapaliti svijeće na Križnome putu od „Borovo commerca“ do crkve Gospe Fatimske. 

Program Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – 2013. „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“ možete pronaći na stranicama : www.vukovar.hr

                                                              napisala: Branimira Barun