« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
I sretni su jer se poput djece raduju malim običnim stvarima koje ih okružuju; njihovo oko uočava najčudnije detalje.
(S. Glavašević, Priča o pjesnicima)
Demokracija je proces, a on se razvija. Ima svoj slijed koji je omeđen svojim početkom. Kaže se „demokracija u povojima“. No, kod nas je – u tenisicama! A zašto?
Naši su GOO-vci odlučili u djelo provesti peticiju i referendum. U zadatak su dobili pronalazak teme i problema koji bi promijenili demokratskom procedurom. Nisu dugo razmišljali. Gotovo su jednoglasno odlučili stati na kraj „mukama po papučama“.
Stoga su u prosincu pokrenuli on line peticiju kako bi se izmijenila odredba kojom naš školski Kućni red propisuje papuče kao obvezujuću preobuću. Odsad to mogu biti i čiste platnene tenisice!! Iako se ostatku pučanstva ova izmjena čini „malenim korakom za čovjeka“, nama je PAPUČOMUČENICIMA to „ogroman korak za čovječanstvo“.
Tom veličanstvenome događaju u čast sedmašica Josipa rehak napisala je i pjesmu:
Tenisice nosi ti
i bit ces sretniji.
U skolu krocim s njom,
tom divnom tenisicom.
Nose ih svi,
pa nosi i ti!
One čvrsto na tlu stoje
dok papuče probleme kroje.
Gle dijete malo kako se veseli
sto tenisice u skolu smije nositi.
Tenisica lijepa, to sam ja,
a ovo je demokracija u tenisicama.