Osnovna škola Siniše Glavaševića

Za Erasmus projekte sam čula i  pratila već dugi niz godina preko raznih Facebook stranica i eTwinning-a.  Pratila sam što su radili kolege iz drugih škola i kakva su iskustva prikupili, te neke od njih primijenila u svojim razrednim projektima . Samim tim, čim se ukazala prilika da i naša škola sudjeluje u jednom takvom, nije bilo dvojbe prijaviti se. Motiviralo me novo iskustvo, poznanstvo i znanje koje mogu dobiti sudjelovanjem na takvim projektima.  

Na Islandu smo bile ukupno sedam dana. Sletjele smo u subotu 7.11.2021. te odletjele 14.11.2021. Sam tečaj se održavao od ponedjeljka do petka, dosta dinamično i intenzivno, pa smo dan prije i dan poslije tečaja iskoristile za opuštanje i uživanje.  

Ciljeva ima raznih, od malih;  primjene naučenih aktivnosti u nastavi i tematskim danima, poboljšanju nastave i prenošenje znanja…  pa do velikog cilja;  postaviti, osmisliti, osposobiti se za jednog od voditelja odnosno predavača sličnih mobilnosti i razmijene prakse i iskustava.  

Želja bi bila svakako taj veliki cilj. Učitelji često zbog opsega posla, koji čak nema prevelike veze sa samom nastavom, upadnu u rutinu. Mislim  pri tome na jako puno obveza oko prikupljanja raznih podataka i samo unošenje tih podataka u elektroničnom obliku, oduzima im puno vremena i uništava kreativno vrijeme. Stoga bi bilo korisno osmisliti projekt i provesti ga na razini škole, županije s ciljem olakšati rad samom učitelju i učiniti nastavu zanimljivijom i motivirajuće za same učenike.  

Planira se odraditi diseminacija cijelog projekta koji obuhvaća  mobilnosti i drugih kolega s raznih tečajeva. Uklopiti u jednu cjelinu na dobrobit učenika kroz radionice u narednoj školskoj godini. 

Neke od aktivnosti sam uklopila u svoj rad u produženom boravku. Koristim ih pri ponavljanju naučenog gradiva iz redovne nastave, tako da utvrdimo naučeno i proširimo dodatno znanje činjenicama. Što se tiče kvalitete rada, ovisno što bi se tu trebalo vrednovati, znanje naučenog ili metoda učenja?! Po mom osobnom mišljenju, kvalitetnije je samo po tome što učenik nema osjećaj da nešto mora, već ponavlja kroz igru i zabavu, ali to ne znači da će bolje naučiti ili znati od nekog drugog učenika koji prima znanje frontalnim predavanjem. 

Prije samog polaska na tečaj STPM, pretraživala sam stranice i čitala komentare sudionika. Ostavilo je dojam „wow“  efekta, ovo bi moglo biti uistinu zabavno. Tako je i bilo! Ispunilo je moja očekivanja i doista se osjetila dobra energija, dugo nakon povratka. 

Novog ne baš puno. Više su to bile ideje na koji način se može nešto što već radimo kroz praksu svi, sa svih strana i država, primijeniti na drugačiji i dinamičniji način. Tako da ne bude klasičnog poučavanja, ja diktiram – ti pišeš, već uključuje pokret, igru, slušanje i primjenu.  

Razlikuje se dosta na prvi pogled, od arhitekture, kulture i vremena, do činjenice da Islanđani nemaju prezimena. Oni svoje prezime dobivaju od očevog imena, gdje im se dodaje sufiks sin ili kćer, npr. Dječak Andy čiji je otac Karlos u dokumentima će se voditi kao Andy Karslosson, a kćerka od Andy-a bi se prezivala Andydaughter. Ta mi se činjenica dosta dojmila. Život i standard je sličan ostalim skandinavskim zemljama koji se naravno dosta razlikuje od našeg. Radniku se poštuje radno vrijeme i plaća za to.  

Volim aktivnosti za koje ne treba puno rekvizita. Što jednostavnije a u isto vrijeme zanimljivo i motivirajuće. Jedna od takvih je Zmija, gdje se ponavljajući određeni dio nastavnog gradiva stvara zmija. Ako učenik ne zna točan odgovor, staje iza onoga koji mu je pitanje i postavio. Na taj način se mora promišljati o pitanju i znati odgovor na određenu cjelinu koju ponavljamo. 

Boravili smo u hotelu R13 Reykjavik, u neposrednoj blizini sportskog centra gdje se i održavao sam tečaj. Hotel je jako lijepo uređen, ali nam je pogled iz sobe bio još ljepši. Vulkanske planine, ocean i svijetla grada na obzoru.  

Doista je prepun prirodnih ljepota. Postoji vic koji kaže; što moraš napraviti na Islandu da imaš dobar pogled ? – Ustati! Jednim perifernim pogledom se može u istoj slici vidjeti, ocean, fjord, vodopad, vulkanska planina prekrivena snijegom … očaravajuće boje kao u bajci. Gejziri, lagune prepune sumporne vode, stijene načinjene od vulkanskog pepela,  visoki slapovi ispod kojih su zelena polja, gdje ovce i konji slobodno trče … neprocjenjiv doživljaj je to sve vidjeti.   

Islandske običaje ne znam, nisam imala prilike puno pričati s autohtonim Islanđanima, osim s jednom od predavačica. Mala i mlada su populacija i ono što sam zapamtila da je jednom prilikom rekla, na Islandu svatko ima nekog svog u svakom mjestu. Pa za čas riješe sve. 

Islanđani uče tri jezika u osnovnoj školi, svoj materinji, engleski i danski. Nisam imala prilike slušati razgovor na islandskom, jer smo komunicirali na engleskom jeziku  tako da ne mogu procijeniti kako zvuči jezik. Određeni pisani oblik ima drugačiji izgovor, kao što je kod nas č,ć,ž... Predavačica nas je svaki dan pozdravljala s dobar dan na islandskom, tako da je to jedino što sam zapamtila „Goudaun daing“!  

Prije puta sam bila jako uzbuđena i mislila kako mi je to jedinstvena prilika posjetiti Island. Međutim, dok smo boravili tamo, nisam imala dojam da sam jako geografski udaljena od ostalih kontinenata. Bio mi je osjećaj za čas smo tu, možda i zbog direktnog leta, odnosno bez puno čekanja po aerodromima, koje me osobno „ubija“. Pokušala sam iskoristiti svaki moment boraveći tamo, kao da mi je zadnji put. Vratila bih se, ako se ukaže neka prilika, ali ciljano i planski ne bih. Na mom popisu prioriteta su uvijek mjesta koje nisam posjetila,  ni vidjela.