preskoči na sadržaj

Osnovna škola Siniše Glavaševića

Login

Kulturna djelatnost

KUTAK ZA OSMAŠE

Upis u srednje škole

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Tražilica
Anketa
Za što najviše koristite Internet?





Carnet
Sportska rubrika

NAŠ YOUTUBE KANAL

MALI JEZIČNI SAVJETI

Zuji, zveči, zvoni, zvuči. Šumi, grmi, tutnji, huči - To je jezik roda moga!

Stručni skupovi

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Priča o Anni Frank i njenoj obitelji
Autor: Ivana Skender Oršolić, 1. 4. 2013.

Otto Frank i Edith Hollander vjenčali su se 1925. godine u Aachenu. Sljedeće godine rodila im se prva kćer Margot Betti, a 12. lipnja 1929. rođena je Annelies Marie (poznatija kao Ana). Živjeli su u Frankfurtu na Majni. Otac je porijeklom iz liberalne židovske obitelji, a sudjelovao je i u Prvom svjetskom ratu kao njemački vojnik na zapadnom bojištu.Obitelj je lijepo živjela  jer je otac imao dobar posao.


Vjenčanje - Otto Frank i Edith Hollander

Tijekom 1920-ih godina u Njemačkoj sve više utjecaja imaju nacisti, a oni ustrajno rade na antisemitizmu. Miješani brak Njemice i Židova bio je u nacističkim očima posebna sramota. 1933. godine vlast u potpunosti preuzima Hitler i time započinje doba progona. Bračni par Frank te godine počinje tražiti stan u Amsterdamu.

Progoni Židova

Obitelj Frank živjela je u Amsterdamu bezbrižno sve do njemačke okupacije Nizozemske u svibnju 1940.godine. Odmah su započeli progoni Židova, a širile su se vijesti kako će svi Židovi biti otpremljeni u logore. Otac je, prema najnovijim informacijama, pokušao pronaći veze kojima bi svoju obitelj premjestio u neku sigurnu državu. Ciljevi su mu bili Španjolska, SAD, Kuba, ali trud je bio uzaludan. U dogovoru s majkom krenuli su tražiti skrovište u Amsterdamu. U lipnju 1942. godine Margot prima poziv za radni kamp u Njemačkoj. Cijeloj obitelji prijeti uhićenje - ukoliko se ne javi. Tada je "Tajno skrovište" već bilo pripremljeno za prihvat obitelji Frank i obitelji van Pels. 

Tajno skrovište

Tajno se skrovište nalazilo u napuštenom dijelu tvrtke u kojoj su radili Frank i von Pels. Ulaz je sakrivala velika pomična polica za knjige. Obitelji su ušle u skrovište 6. srpnja 1942. godine kao i obitelj Frank (Otto, Edith, Margot, Anne) i obitelj von Pels (Hermann, Auguste i njihov sin Peter) te posljednji stanar- obiteljski prijatelj, zubar Fritz Pfeffer. Pomagali su im Miep Gies, Johannes Kleiman, Victor Kugler i Bep Voskuijl. Brinuli su se o namirnicama, odjeći i svemu  drugom.

Netko ih je izdao!

4. kolovoza 1944. godine bio je sudbonosni. Ispred njihove zgrade zastao je automobil iz kojeg su iskočili njemački SS časnik i trojica nizozemskih policajaca. Krenuli su prema skloništu. Netko ih je izdao! Prvo su zatvoreni u amsterdamski zatvor, a zatim u rujnu deportirani u logore na istoku. Destinacije su bile Bergen-Belsen i Auschwitz.

Otto Frank je nakon rata napisao: "Nikad neću zaboraviti trenutak kada smo sedamnaestogodišnji Peter van Pels i ja  vidjeli skupinu odabranih ljudi. Peterov otac je bio jedan od njih. Dva sata kasnije ugledali smo kolica s njihovom odjećom."

Kraj

Anne i Margot umrle su u ožujku 1945. od tifusa i neishranjenosti u logoru Bergen-Belsen. Majka je umrla u Auschwitzu, također od tifusa, dok je jedino  otac doživo oslobađanje 27. siječnja 1945. Peter van Pels umro je u Mathausenu 4. svibnja 1945. od iscrpljenosti. Otto Frank  vratio se u Amsterdam 3. lipnja 1945. godine.18. srpnja preživjele sestre Brilleslijper potvrdile su mu smrt Margot i Anne.

Dnevnik

Anna Frank je za svoj trinaesti rođendan dobila dnevnik. Prvi je unos upisala u nedjelju, 14. lipnja 1942. godine, a posljednji u utorak 1. kolovoza 1944. godine. U njemu piše o stanju u Nizozemskoj, skrovištu, ljudima s kojima se skriva, nevoljama, strahovima, ljubavi i tuzi. Svaki unos  predstavlja pismo - počinje riječima "Draga Kitty", a završava s "Tvoja Ana". Anna je željela postati spisateljica i 1944. godine promijenila je većinu prvobitnih unosa. Verziju koju mi čitamo nakon rata sastavio je njen otac i naziva se verzija "C". Prva verzija bila je  "A", a prerađenu nazivamo "B".


 



Priloženi dokumenti:
DNEVNIK_ANNE_FRANK.pptx (5.41 MB)


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju